Taizé je selo i zajednica u francuskoj pokrajini Burgundiji. Taizé je poznat i kao mjesto hodočašća uglavnom mladih. Svaki tjedan, na tisuće posjetitelja, uglavnom u dobi od 17 - 30 godina, posjećuje Taizé kako bi doživjeli iskustvo molitve i zajedničkog suživota.
Jedna od hodočasnica bila je i Ana Šimić, s kojom je razgovarala naša suradnica Ivana Rajič.
Draga Ana, hvaljen Isus i Marija! Prije nekoliko dana sudjelovali ste na programu u Taizéu. Možete li nam za početak reći kako ste saznali za Taizé?
Hvaljen Isus i Marija! Za zajednicu Taizé sam prvi put čula za vrijeme studiranja, s 20 godina. Netko je od kolega tada spomenuo jeftino putovanje u neki europski grad, rekli su ide se s Taizéom... moje prvo taizeovski vezano putovanje bilo je u Strasbourgu, na Europskom susretu mladih 2013. godine. Super mi je bilo! Zajedništvo, povezanost... jedan od najljepših susreta. Kako sam čula za selo Taizé u Francuskoj, odakle je sve počelo, ne sjećam se točno, ali kad uđeš u krug ovih susreta, to lako ide.
Jeste li program i sve to tako zamišljali ili ste se iznenadili došavši tamo?
Nisam previše zamišljala, to što jesam dijelom je ispunjeno – zajedništvo.
Mimo mojih očekivanja bilo je npr. puno više ljudi nego što sam mislila, stil života je ipak malo luksuzniji nego što sam zamišljala, radne grupe nisu obvezne za one iznad 30 godina... nisam mislila da postoji fiksni dnevni program, da je preporuka ostati tjedan dana...
Koliko je Taizé udaljen od Mostara, je li put bio naporan?
Taizé je udaljen oko 1500 km cestom. Vozili smo se (uz nekoliko pauza) oko 20 sati. Bilo je naporno malo, nije zgodno spavati u kombiju koji nije prazan
Kako izgleda program, što Vam se najviše dojmilo?
Program je tekao ovako: 7:30 h sveta misa, 8:30 h jutarnja molitva, nakon toga doručak (kruh s maslacem i čokoladom u rebrima i kakao/čaj), u 10:00 h biblijski uvod, nakon kojeg se obično sastajemo u grupama koje su određene prvog dana (pa se s ljudima zbližiš) pa komentiramo biblijski tekst, odgovaramo na zadana pitanja ili budemo spontani pa pričamo o stvarima o kojima imamo potrebu. U 12:30 h je podnevna molitva, iza koje je ručak, pa rad, ako ste se za to prijavili (npr. ja sam prala suđe nakon ručka) ili slobodno vrijeme, popodne obično budu organizirane radionice, npr. izložba, film, predavanje... u 17:00 h je podjela čaja i nekog slatkog zalogajčića uz to, 19:00 h večera, 20:30 h večernja molitva nakon koje možete ostati i cijelu noć u pjevanju, molitvi... Tako izgleda svakodnevni program. Naravno, nije sve pod moranje, nitko vas ne nadzire, ali ja sam se trudila sve to popratiti, prvi put sam bila ovdje... iskreno, bilo mi je nekad naporno pratiti taj raspored jer nisam imala puno vremena da se odmorim. Dojmile su me se 10-ominutne šutnje koje smo prakticirali tijekom svake od molitava, bile su mi korisne i potebne, zatim osjećaj zajedništva, gomila ljudi u crkvi, na molitvama, ispovijed kod prekrasnog svećenika, milost, mogućnost razgovora s braćom nakon večernjih molitava, jako zvjezdano nebo...
Mnogi mladi se možda ne žele odvažiti na put u Taizé zbog slabog poznavanja stranih jezika. Treba li im to biti prepreka?
Poznavanje engleskog jako dobro dođe, ali mislim da se zbog toga ne treba izbjegavati put – snaći ćete se nekako, možda vaš prijatelj bolje poznaje engleski, uostalom postoji i Google translate, mimika...ljudi pomognu da se izrazite..
Što mislite, da je najbolje što ste ponijeli iz Taizéa?
Lijepa poznanstva i kontakti, iskustvo Milosnog Boga, samopouzdanje u govorenju engleskog, snalaženje u novim situacijama – zajednička kupaonica, cimerice, samopouzdanje u vožnji jer sam povremeno vozila kombi putem... posebno je dijeliti jedan cijeli tjedan s još drugih ljudi... iako mnoge od njih nisam upoznala, opet postoji povezanost jer ste na kraju krajeva svi skupa u tom iskustvu.
Za kraj, kakvi su dojmovi i što bi poručili mladima i svim našim pratiteljima?
Povremeno sam bila nesigurna kako će sve ovo ispasti jer nisam putovala ni s kim koga dobro poznajem, doslovno praćenje dnevnog pograma može biti naporno jer je dosta toga predviđeno, sklapanje poznanstava i razgovaranje na engleskom jeziku mi je bilo baš lakše nego na hrvatskom i tu nisam jedina. Preporučujem iskoristiti mogućnost ispovijedi, možda i razgovora s nekim od braće, u tišini se stvarno smiriti, ući u sebe... družiti se! Na dan prije polaska, kao i na dan polaska, bila sam baš emotivna, na dan polaska na misi sam uglavnom plakala zato što idem... posebno je mjesto, preporučujem odlazak!
Draga Ana, od srca Vam hvala na predivnom svjedočanstvu o iskustvu u Taizéu. Vjerujemo da će biti od koristi svima i da će se u budućnosti sve više ljudi odazivati na ovako predivan projekt! Mir i dobro!
Nadam se, hvala Vama na pozivu!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 24.kolovoza 2023.
