Sv. Albert Veliki je rekao što je veće i postojanije tvoje pouzdanje u Boga, to ćeš obilnije primiti sve što moliš. Gospodine, daj da nas tvoj Sveti Duh uvede, povede i vodi u našoj molitvi. Dragi Isuse, pozivamo Te sada u prostor naših malih srdašca. Molimo Te da nas dodirneš. Dotakni nas Gospodine. Isus čeka da uđe u naše srce u tišini i nevidljiv. Bez obzira kako se osjećamo trebamo se uzdati u Božju prisutnost u nama. Isus dolazi k nama s neizmjernom ljubavi i moći.
Otvorimo vrata naših srca i dopustimo Mu da uđe. Smjestimo se u najudobniji položaj i pokušajmo umiriti naše tijelo i naše misli. Ponekad molitveno razmatranje nije ništa drugo doli neuspjela borba da se „okrenemo“ k Bogu, da vjerom tražimo Božje lice. Ako doista učinimo iskren i pošten napor da se okrenemo Bogu, a ipak se nikako ne uspijevamo sabrati, tada se i taj pokušaj računa kao meditacija. To znači da Bog u svojemu milosrđu prihvaća naše neuspjele pokušaje umjesto prave meditacije. Kako Thomas Merton kaže ponekad je ova unutarnja potpuna nemoć znak istinskoga napretka u nutarnjem životu jer nas čini potpunije i spokojnije ovisnima o milosrđu Božjemu. Ne postoji molitva u kojoj se „ništa ne radi“ ili u kojoj se „ništa ne događa“, iako može postojati molitva u kojoj se ništa ne zapaža, ništa ne osjeća i ništa ne misli. U istinskoj molitvi svaki trenutak tišine, iako zapravo uvijek isti, ipak je novo otkrivanje nove tišine, novo prodiranje u vječnost u kojoj su sve stvari uvijek nove. Svaka prava nutarnja molitva, koliko god jednostavna bila, zahtijeva da čitavo svoje biće okrenemo prema Bogu. Opustimo se i utihnimo nekoliko trenutaka prepuštajući se djelovanju Božje blizine. Dragi molitelji Thomas Merton za kontemplaciju kaže da je to životna veza o kojoj govorimo kada se služimo govornom slikom kako nas je „Bog dodirnuo“. Dalje, govori da je iskrenost, možda, najvažnije životno svojstvo prave molitve. Najvažnije je kod molitve da se pred Bogom pokažemo onakvi kakvi jesmo. To ne možemo učiniti, ako plemenito ne nastojimo da budemo sabrani i da se ispitujemo. Ako budemo iskreni, naša molitva neće nikada biti besplodna. Sama naša iskrenost uspostavlja odmah vezu s Bogom svake istine. Jedino što trebamo tražiti u kontemplativnoj molitvi jest Bog. Otvori nam Gospodine oči i srce za Božju Riječ. Uči nas moliti. Pomozi nam voljeti kao što si Isuse Ti volio. Želimo ostati u Tebi, želimo donijeti mnogo roda, ali Ti Isuse najbolje znaš da bez Tebe ne možemo učiniti ništa. Ti si trs, a mi smo loze. Mi smo u Tebi, a Ti si, istinski, u nama. Hvala Ti, Gospodine, za svaki Tvoj zahvat u našim životima. Ti nam sigurno Mertonovim mislima želiš poručiti: „Budite zadovoljni što još niste sveci, čak ako i shvaćate da je svetost jedina stvar vrijedna života. Tada ćete zadovoljno dopustiti Bogu da vas vodi k svetosti putovima koje ne možete razumjeti. Putovat ćete u tami u kojoj nećete biti više zabrinuti za sebe i nećete se više uspoređivati s ostalim ljudima. Oni koji su prošli tim putem, konačno su progledali da je svetost u svemu i da je Bog svuda oko njih. Kada su se odrekli svake želje da se natječu s drugima, iznenada su opazili i pronašli da je Božja radost svuda i da su sposobni da se više raduju krepostima i dobroti drugih, nego što bi ikada mogli svojima. Tako su zabliješteni odsjevom Boga u dušama ljudi koji s njima žive, da nemaju više nikakve snage osuditi nešto što vide u njima. Čak i u najvećim grešnicima mogu vidjeti kreposti i dobrotu što ih inače nitko ne može pronaći.“ Utihnit ćemo ištući u našoj molitvi od Gospodina jedino da ostanemo u Njemu i pokažemo se Njegovim učenicima. Postavimo za kraj sebi i koje korisno pitanje. Koliki je Bog u mome životu? Što je uopće Božja radost za mene? Kakva sam loza - kakvog donosim roda?
Srijedom – u molitvi, 27.04.2016. godine
Molitveni tekst priredila i prilagodila
Mara Mandić
