Župa Sv. Josipa Radnika na Palama, koja se nalazi 10-ak kilometara od Sarajeva, proslavila je u srijedu, 1. svibnja svog nebeskog zaštitnika svetom misom koju je predslavio mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije.
Foto: Nedjelja
U koncelebraciji je bilo 13 svećenika, među kojima i župnik domaćin vlč. Fabijan Stanušić, koji je ujedno i vojni kapelan pri Vojnom ordinarijatu u BiH. Sudjelovalo je oko 50 vjernika, a sv. misu je, tradicionalno, pjevanjem animirao Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler, javlja portal Katoličkog tjednika - Nedjelja.
Zaštitnik i uzor
Započinjući svoju propovijed mons. Ćosić podsjetio je na izjavu čuvenog izumitelja Thomasa Edisona koji je jednom zgodom kazao: „Mnogi ljudi propuste priliku jer je odjevena u radno odijelo i izgleda kao posao“, te je poručio kako shvaćanje posla i rada kao nečega što čovjeka iscrpljuje dovodi do toga da su lišeni svakog smisla. Nasuprot tomu stavu Crkva godišnjom proslavom Sv. Josipa Radnika, pojasnio je, želi potaknuti ljude na ponovno otkrivanje vrijednosti rada. „Crkva pred nas stavlja jedan uzvišeni i divljenja vrijedan lik – onaj svetog Josipa radnika, 'iz galilejskog grada imenom Nazaret…, iz doma Davidova' [Lk 1,26-27], koji je živio u poslušnosti Božjoj volji, a svoj život i svoj rad, iz dana u dan, stavljao je u službu velike i beskrajne ljubavi prema Isusu i Mariji za koje je skrbio. Naše su misli, stoga, posebice usmjerene prema njegovom velikom srcu i njegovoj prelijepoj duši, koje krasi pravednost, poniznost, skrovitost, blaženstvo evanđeoskog siromaštva i mnoge druge kreposti. Zbog svega toga, rado ga uzimamo za svog zaštitnika i uzor, utječemo se u njegov zagovor i molimo ga da nas pouči kako živjeti kao što je on živio i kako služiti Isusu i Mariji kao što im je on služio“, istaknuo je propovjednik te je ustvrdio kako je rad aktivnost koja dolazi od Boga i da je kao takav je izričaj i bitna odrednica po kojoj čovjek razumijeva svoje dostojanstvo.
Božansko-ljudsko djelo
„Rad je, dakle, puno više od ljudske potrebe i nastojanja ili brige oko vlastite egzistencije: rad je božansko-ljudsko djelo koje gradi, uređuje i uzdiže sve stvoreno i samoga čovjeka do onoga što se, najjednostavnije rečeno, Bogu veoma sviđa a čovjeku itekako koristi. Dakako, u pozitivnom smislu“, napomenuo je generalni vikar VN-a te se u nastavku osvrnuo na evanđeoski odlomak iz Matejeva evanđelja koje je govorilo o Isusovom povratku u Nazaret gdje je odrastao pod brigom Marije i Josipa i gdje ga prepoznaju kao drvodjeljina sina. „Dosljednost i jedinstvo Isusovih riječi i djela nešto je što ni njegove 'susjede' nije ostavilo ravnodušnima; štoviše, u njima se pojavilo pravo pitanje pred kojim su, umjesto da traže odgovor vjere, prednost ipak dali neutemeljenoj sablazni [usp. Mt 13,57]“, pojasnio je mons. Ćosić te je pozvao prisutne na dosljednost Kristu i po riječima i po djelima.
U završnom dijelu propovijedi još jednom je progovorio o važnosti rada. „Mnogi smatraju da rade kako bi zaradili za kruh, odnosno za svoj život i život svoje obitelji. To je zaista istina. Ali, rad ima i drugih svrha kao što je, na primjer, da nam dopusti i omogući ostvariti se u onome po čemu smo jedinstveni ili što nas podsjeća na dostojanstvo koje nam pripada kao Božjim suradnicima u djelu stvaranja ili što nam pomaže doživjeti se korisnima i bitnima te razviti darove, sposobnosti i znanje koje ćemo rado staviti u službu drugih“, istaknuo je propovjednik, ali je upozorio i na činjenicu da svi oni koji rade i imaju posao ne znači da su njime i zadovoljni. „Ponekad se rade poslovi koji se ne želi raditi ili ih se prihvaća iz krajnje potrebe i nužde. U tom slučaju, posao vrlo brzo postane mjesto pogodno za frustraciju, nezadovoljstvo, i slično. Stoga je vrlo važno na rad ili posao imati pravi pogled, točnije: rad ili posao nas ne čini sretnima samo kad nam pomaže izraziti se u punini svog dostojanstva, nego kad ga radimo iz ljubavi! Čak i najjednostavniji, najdosadniji i najzamorniji rad ili posao može biti lijep kad ga se radi iz ljubavi i za ljubav onoga prema kome je taj rad usmjeren ili onoga kome on koristi“, poručio je generalni vikar VN-a te je isto tako upozorio i na važnost odmora. „Kao dio Vrhbosanske nadbiskupije okupili smo se u crkvi svetog Josipa Radnika na Palama da Gospodinu povjerimo sve radnike, a posebice one koji djeluju u našim ustanovama. To činimo po zagovoru svetog Josipa, na početku mjeseca svibnja koji je posvećen pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji (…) Neka nam ovo slavlje pomogne rasti u ljubavi prema ovomu velikom Svecu i u nasljedovanju njegovih vrlina i njegove revnosti. A on neka nam se očituje u svome očinstvu, vodi nas putem života, izmoli nam milost, milosrđe i hrabrost te nas brani od svakoga zla“, zaključio je mons. Ćosić.
Na kraju svete mise riječi zahvale izrekao je vlč. Stanušić, koji se kao i uvijek potrudio biti dobar domaćin te su okupljeni, uz domjenak, imali prigodu uživati u lijepom ambijentu u kojemu je smještena crkva na Palama.
Inače, drvena crkva sagrađena je 1911., prije svega za tada brojne radnike u šumarstvu. Jedina je takva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i zanimljivo je da je „preživjela“ tri rata u prošlom stoljeću.
Izvor: Nedjelja
Objavljeno: 1. 5. 2024.
