icn2.png

» FM 89,4 MHz Mostar i okolica » FM 97,8 MHz Fojnica i Visoko » FM 98,9 MHz Banja Luka » FM 101,2 MHz Jajce » FM 103,3 MHz Sarajevo, Kreševo, Kiseljak, Travnik, N. Travnik i Vitez » FM 105,7 MHz Žepče, Maglaj i Zavidovići » Putem interneta: www.radiomarija.ba » Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV » Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TV » Pretplatnici Telemach

logo2

VIJESTI

Uskrsna poruka kardinala Puljića

kardinal Vinko Puljic

(Do)živimo uskrsnuće Kristovo!
Uskrsnu poruku kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog prenosimo u cijelosti:


Svako vrijeme ima svoje svjedoke. No, premda živimo u istome vremenu ne doživljavamo ga i ne sudimo svi jednako. Siromašni među nama osjećaju ga drugačije od onih bogatih; bolesni različito od zdravih; a marginalizirani u društvu potpuno suprotno od onih utjecajnih.
Drugačije gleda na ovaj svijet čovjek koji nema novaca platit ogrjev, a drugačije onaj koji kupuje skupocjeni automobil; različit je pogled na ovo vrijeme očima bolesnika koji se liječi po našim zdravstvenim ustanovama, od onoga koji plaća svoje liječenje u privatnim klinikama u inozemstvu; drugačije ocjenjuje sadašnji život obespravljeni građanin, a drugačije utjecajni političar.
Stoga mi se, kao nadbiskupu, vrlo teško obraćati svima na isti način jer sam svjestan da u ovoj zemlji „sit gladna ne razumije, a gladan situ ne vjeruje“. Ipak, kao pastir, a po uzoru na jedinoga pravoga Pastira, kojega s pravom nazivamo Dobrim – Isusa Krista (usp. Iv 10,11), stavljam se na stranu onih kojima je potrebita riječ utjehe i ohrabrenja.
Draga braćo i sestre, vjerujmo da ćemo zajedničkim snagama, uz Božju pomoć, doći do boljih vremena! Vjerujmo da se isplati živjeti časno i pošteno kako bi, prema riječima Sv. Pavla, Bog Mira bio s nama (usp. 2 Kor 13,11).
U ovome vremenu - što nas to izjeda?
Istina, puno je toga što nas kao narod izjeda:
U zadnje vrijeme izjeda nas demografska hrđa. Sve je manje dječjeg smijeha i plača u našim obiteljima i župnim zajednicama; zaboravljamo dobro nam poznatu dječju graju po našim školama i sve rjeđe viđamo zaigranu djecu na našim ulicama. Postajemo staračka nacija koju ne čeka svijetla budućnost.
Posebno nas izjeda migracijska hrđa. Naš pomladak odlazi i nepovratno se seli u druge zemlje, a nitko se ne smatra odgovornim za to. Međutim, očita je nestabilnost i napetost na svim poljima našega života, što opravdano obeshrabruje mlade ljude, štoviše potiče ih da bježe iz vlastite zemlje.
Izjeda nas korupcijska hrđa od koje nam zakazuje i zdravstvo, urušava se sudstvo i banalizira se i manipulira sa školstvom. Komu danas da se požali naš bolesnik, komu da se utekne obespravljeni, čemu da se nadaju naši školarci?
Nažalost, mnogo je toga u našem društvu što nagriza hrđa, a svjesni smo i da su nam neke vitalne funkcije već odavna zahrđale. Industrija nam se urušila; zakazala je ekonomija i proizvodnja; u zemlji ruda, šuma i pitke vode, nestala je ozbiljna i odgovorna proizvođačka strategija; zakazala nam je poljoprivreda i stočarstvo; u zemlji prostranih pašnjaka i planinskih zaravni, izgubili smo svoja stada, svoje blago – kako narod kaže, a suvremena tehnologija postala nam je skoro nepoznat pojam.
U zemlju, inače zdrave i sposobne mladeži, umjesto športa, inovacije i rekreacije, uvukli su se poroci alkohola, droge, besposličarenja i kriminala. Sve nas ovo tjera na zaključak da je ovo zemlja nazatka, a ne napretka. Zbog toga osjećamo kako je uzaludno govoriti, a kamoli očekivati jednaka ljudska i građanska prava. Indijska poslovica veli: „Zar će glava tražiti mirisno cvijeće, kada trbuh traži šaku rižu?“ Ne može se očekivati poštivanje građanskih prava, uvažavanje drugih i drugačijih u zemlji razočarane sirotinje kojom vladaju sumnjivi bogataši. Korupcija je najveća ljudska kušnja. Ona, kako kaže Goethe „i najmudrije ribe tjera na udicu“ podmićivanja i kriminala.
Dok god se bude potkradalo ovu zemlju, a ne izgrađivalo i dok god se bude pljačkalo zajedničko dobro, a ne čuvalo i razvijalo, bit ćemo jedni drugima sve veći neprijatelji jer jaz između onih koji nepravedno stječu i onih od kojih se otima, postat će razlogom trajne nestabilnosti ove zemlje. Mi trebamo zemlju blagostanja i napretka, a ne zemlju nereda i kriminala. Naša se politička orijentacija od one devijantne mora sržno okrenuti u moralnu, od one otimalačke, pohlepne i lakome mora postati skromna, savjesna i transparentna. Svi se zapravo moramo preobraziti u skromno, čestito i radino društvo s kojim će se naši mladi ponositi, a ne odricati, tražeći neko drugo bolje društvo u tuđem svijetu. Ova gruda je prije svega njihova zakonita majka za koju su im očevi prolili znoj, suze i krv. Ovo je njihova zemlja jer smo je kao njihovi očevi i majke naslijedili od svojih i njihovih predaka te smo dužni predati im je u poklad, a ne ih tjerati iz nje.
U ovome vremenu – što nas to ozdravlja?
Ovako se Psalmist prisjeća pobjede nad ljudskim zlim srcem: „Da nije Gospodin za nas bio – neka slobodno rekne Izrael – da nije Gospodin za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, vode pobješnjele sve nas potopile.“ (Ps 124,1-4).
Iskustvo Boga i njegove djelotvornosti u svijetu davno je još doživio starozavjetni pravednik. A Sin Božji Isus Krist sam je postao Očevo vidljivo djelo zauzimanja za ovaj svijet i svakoga čovjeka u njemu (usp. Iv 3,16). Tako, zlo i kušnje u svijetu nemaju zadnju riječ i vjernik ima sredstva kako im se oduprijeti. Ne logikom „oko za oko, zub za zub“, nego praštanjem, dobrotom i primjerom.
„Krošnjato stablo po svojoj naravi ne može uskratiti hlada čak ni svome drvosječi“ (Hitopadeša). Kršćanska dobrota kojoj nas je Sin Božji naučio, druge ne smije ubijati, nego ozdravljati. Međutim, velika je varka ako svoju kršćansku dobrotu poistovjetimo s naivnošću. Božjom snagom naše dobro trijumfira nad zlom, naša pravednost nadvladava nepravdu, našim poštenjem iskorjenjuje se lopovluk, a nada u vječni život čuva nas od ovozemaljskih interesa. Svi smo naime, prema onoj Mojsijevoj, samo „aramejski lutalice“ (usp. Pnz 26,5) ovdje na zemlji dok se konačno ne smirimo u Gospodinu. Taj smiraj, to utočište, Sin Božji, Isus Krist ponudio nam je u Očevoj domovini, tj. u svojoj domovini gdje će biti naše vječno prebivalište. Prema tome, ovozemaljsko stanište treba biti slika onoga savršenoga nebeskoga obitavališta, a mi graditelji Božjega kraljevstva već ovdje na zemlji.
Bog nam je dakle u svome Sinu ponudio bolji život. Život u miru i blagostanju, život u zajedništvu i ljubavi. Čovjek je taj koji odlučuje hoće li biti za ili protiv ove Božje ponude.
Uskrsnuti u novo vrijeme
Valja nam se stoga, braćo i sestre, suočiti sa svim navedenim i nenavedenim kušnjama koje zajedno proživljavamo (usp. 1 Pt 1,6). Pristupimo s vjerom i pouzdanjem u Krista koji je pobijedio zlo i donio nam nadu u pobjedu dobra. Nemojmo dopustiti da nam „nadu ukradu“ kako bi rekao papa Franjo, nego se hrabro suočimo s izazovima i dajmo svoj doprinos izgradnji života koji će biti ljudskiji, pošteniji i čestitiji!
Krist nam je prije svoje smrti ostavio otajstvo Euharistije po kojoj nas krijepi u našem hodu i svagdanjoj borbi. Hraneći se njegovim Tijelom i Krvlju, učvrstimo svoje sjedinjenje s njim koji je naš Put, Istina i Život. Put u bolje sutra, Istina koja jedina oslobađa i Život za koji se isplati biti čestit, pošten i svet (usp. 1 Pt 1,16).
Krist nas je svojim uskrsnućem usrećio nesebičnim bratoljubljem (usp. 1 Pt 1,21-22). Izgrađujmo, onda, međusobnu solidarnost kako bismo unijeli više svjetla u ovo sumorno društvo i tako ga iznutra ozdravljali! Hajdemo kao narod uskrsnuti, oživjeti, preobraziti se i usmjeriti na bolji i ljepši život!
Iskreno vas pozivam na ovaj korak dobra protiv zla, svjetla protiv tame, istine protiv laži, nade protiv beznađa.
Duboko vjerujem da će nam Kristovo uskrsnuće uliti novu snagu i učvrstiti postojeću nadu. Ne bojmo se života, nego prihvaćajmo i odgajajmo djecu s vjerom i ljubavlju! Ne plašimo se svoje zemlje, svoje grude, svoje majke – jer se isplati u njoj ostati i za nju se boriti i žrtvovati! Ne popuštajmo zlu jer dobro pokreće ovaj svijet! Volimo svoje, poštujmo tuđe! Neka u svima nama zaživi sinodalno geslo: „SVE OBNOVITI U KRISTU!“
U tom duhu neka vam je blagoslovljen, sretan i radostan Uskrs!
Neka vam Dobri naš Pastir donese pregršt životne radosti i spremnosti suočiti se sa svim izazovima svagdašnjice, imajući na pameti da smo djeca Božja, koja poput svjetiljke svijetle u svijetu.

Kardinal Vinko Puljić,
nadbiskup metropolit vrhbosanski

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

Uskrsna poruka biskupa Perića

biskup Ratko Peric

Uskrsnu poruku biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. Ratka Perića prenosimo u cijelosti:

Sretan Uskrs!

Kako je jedan od učenika doživio Isusov Uskrs

Nijedan se od učenika nije tako mirno, razborito i zaufano ponio prema Isusovoj patnji, smrti i uskrsnuću kao Ivan apostol.

U četvrtom Evanđelju spominje se barem pet puta „učenik koga je Isus ljubio" (Iv 13,23; 19,24.35; 20,2; 21,7) i „drugi učenik" (Iv 18,18; 20,3. 4.8). U staro doba nije bilo dvojbe da je riječ o Ivanu evanđelistu. Od polovice 19. stoljeća moderni sumnjivci o tome nabacuju pretpostavke koje običnom vjerniku ne mogu pasti na pamet. A glavni im je razlog u tome što je karakter Ivanov u sinoptičkim Evanđeljima različit od karaktera ljubljenoga učenika u četvrtom Evanđelju. Zar Isus nije moćan svojom milošću mijenjati ljudske mentalitete? Zar ne može Ivan od mlada netolerantna učenika i „sina groma" (Mk 3,17) postati miran i tolerantan apostol ljubavi?

Povlašten. Ivan je bio član izabrane Trojke s Isusom, a sve su prilike da je bio čovjek potpuna Isusova povjerenja. Zajedno s drugom dvojicom učenika, Petrom i Jakovom, nazočio je Isusovu Preobraženju na Taboru (Mk 9,2). U posljednjim Isusovim danima Ivana nalazimo zajedno s Petrom kako ih je Isus poslao da pripreme pashalnu večeru za Gospodina i njegove učenike (Lk 22,8). Prisustvovao je Isusovoj Muci u Getsemaniju (Mk 14,33).

Poznanstvo s Kajfom. U Ivanovu Evanđelju (18,15-16) čitamo kako su one noći Petar i „drugi učenik" - „poznat s velikim svećenikom" - došli pred vrata Kajfina, ali vratar nije pustio Petra nego samo drugoga učenika. Katolička je tradicija u Svetoj zemlji da je u jednoj jeruzalemskoj ulici bila kuća sinova Zebedejevih koji su ribu iz Genezareta prodavali u Jeruzalemu, čak i velikim svećenicima. Odatle valjda poznanstvo Ivana i velikoga svećenika.

Na Posljednjoj večeri do Isusa. U stara vremena ljudi nisu sjedili za stolom u blagovaonici kao mi danas, nego malo nagnuti na lijevu stranu, naslonivši se na lakat, a desnom rukom jeli. A ljevoruki obratno. Može to biti smiješno, ali tako je bilo i na Posljednjoj i na svakoj večeri. Ljubljeni učenik na Posljednjoj se večeri naslonio Isusu na grudi, tako da ga je Petar mogao zamoliti da upita Isusa tko će ga izdati (Iv 13,21-25).

Gospin „sin". On je jedini od apostola pratio Isusa na njegovu Križnom putu, na Kalvariju, u smrt. Isus je povjerio svoju Majku ljubljenom učeniku koji je stajao pod križem. „Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reče majci: 'Ženo, evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi" (Iv 19,26-27). Dva su razloga zašto je Isus predao svoju Majku Ivanu: prvo, njegova druga „braća" i rođaci „nisu vjerovali u njega" (Iv 7,5). Onaj tko ne vjeruje, kako u njega Isus može imati povjerenja? Drugo, Ivan je učenik koji je na poseban način ljubio svoga Učitelja. Na Isusovu ljubav odgovorio je posebnom ljubavlju. To znači, ne daje se povjerenje onomu tko je bliži po krvi, nego onomu tko je prvi po vjeri i ljubavi. Ivan je ljubio Isusa svim umom svojim i svim bićem svojim. Njemu Isus povjerava ono što je imao najdragocjenije na ovome svijetu: svoju rođenu Majku. Ivan je doista svaki onaj koji ljubi Isusa na osobit način. I tko Isusa ljubi, njemu Isus povjerava ono što mu je najdraže. Pravi Isusov učenik uvijek je i pravi štovatelj Marijin.

Ljubljeni je učenik prvi stigao na Isusov grob. Nakon što mu je Magdalena kazala, dotrčao je, zastao pred grobom i, iz poštovanja, pustio prvoga Petra da uđe. A kada je taj učenik ušao, odmah je povjerovao (Iv 20,1-10). Prvi svjedok Isusova Uskrsnuća! I prvi je prepoznao uskrsloga Isusa na Genezaretskom jezeru (Iv 21,7). Ljubljeni je učenik bio na obali jezera kada se Isus ukazao i pretkazao budućnost Petru i tomu učeniku (Iv 21,24).

Sveti Pavao ga spominje kao jednoga od stupova prve Crkve (Gal 2,9).

Zajedno s „ljubljenim učenikom" vjerujemo u Isusovo uskrsnuće koje je i nama jamstvo da ćemo tjelesno uskrsnuti: pravednici na život vječni, nepravedni na osudu vječnu.

Neka nas uskrsli Gospodin svojom uskrsnom milošću prati na našem vjerničkom putovanju!


Mostar, na Josipovo 2018.

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

Uskrsna poruka biskupa Komarice

biskup Komarica"Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!" (Lk 24,5)

Uskrsnu poruku biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice za Uskrs 2018. prenosimo u cijelosti:

Ove riječi Božjih anđelā, upućene pobožnim, ali preplašenim i preneraženim ženama, koje su, iz ljubavi prema nevino ubijenom Isusu, došle u rano jutro na njegov grob, a koje nam donosi zapisane evanđelist sv. Luka, sadrže poruku Neba za nas, stanovnike Zemlje. Tu poruku imaju pravo i mogućnost čuti ne samo sudionici najsvečanije liturgije „Vazmenog bdjenja“, na svetkovinu Uskrsa, ne samo članovi Kristove Crkve, nego i svi drugi ljudi, osobito oni, koji ozbiljno shvaćaju svoj zemaljski život i žele ga što bolje osmisliti.
Ta jedinstvena poruka ne pripada samo dalekoj prošlosti, nego se odnosi i na današnje stanovnike Zemlje, a usmjerena je također i prema svim budućim generacijama.
Poruka anđelā je uskrsna poruka Kristove Crkve. Ona konkretno znači: Bog je svoga Sina Isusa, na križu raspetoga i umrloga, u grob položenoga, uskrisio! Isus je opet živ, “više ne umire, smrt njime više ne gospoduje“ (Rim 6,9). Živi ne boravi među mrtvima. Zato ga ne treba tražiti u groblju!
Ta poruka nije došla iz Isusova praznog groba, nego iz Neba. Prazan grob je samo logična posljedica te nebeske poruke. A tu jedinstvenu, radosnu poruku, kao dio Božjeg plana spasenja ljudskog roda, navijestio je osobno i sam Isus, dok je naučavao hodajući po selima i gradovima Galileje, kako napisa evanđelist Luka (usp. Lk 24,6-7).
I što se događa s tom porukom, da je ubijeni Isus uskrsnuo i da se ispunilo ono što je on navijestio, prorekao? Prestravljene žene su kod praznog Isusovog groba razumjele poruku anđelā i odmah su, s neizrecivom radošću, otrčale prenijeti je drugim Isusovim uplašenim učenicima. – Od tada ne prestaje zadaća Isusovih učenika, tj. svih članova Kristove Crkve, da sadržaj poruke Božjih anđelā i svoje osobno osvjedočenje prenesu drugima – kako je Isus Krist, jedini, obećani Spasitelj svijeta, i svakog čovjeka, svakog ljudskog života – pobijedio najvećeg neprijatelja života – smrt; da je živ, da više ne umire, nego da želi i može podariti istinski, pravedni, mirni i sretni vječni život svakom čovjeku, u svakom vremenu i u svakom dijelu zemaljske kugle.
Vječni Bog, „pun samilosti“ (Jak 5,11) i „bogat milosrđem“ (Ef 2,4) nas ljude, svoja ljubljena stvorenja, nikada neće napustiti, zaboraviti, prekrižiti. Dapače, nama je jasno obećano po Kristovom apostolu Pavlu, da ćemo se i mi, kad se ponovno pojavi Krist, Život naš, s njime zajedno pojaviti u slavi (usp. Kol 3,4).
To nije samo obećanje bez ikakvog našeg osobnog sudjelovanja u njegovom ispunjenju. Ono ovisi i o sadašnjem našem sudjelovanju u djelima Kristova milosrđa; u našem služenju Božjoj Istini, pravdi, milosrđu, praštanju, ljubavi i miru. Po mjeri toga našeg osobnog sudjelovanja mi ćemo biti procjenjivani od Njega, našeg božanskog Sudca.
Ne smijemo zaboraviti da je sam Isus Krist objavljena Božja Istina, Praštanje, Milosrđe, Pravednost, Ljepota i Ljubav. On nas, osobito svoje učenike, svoje sljedbenike, ne želi sijanjem iluzija i lažnim obećanjima uspavljivati, nego nas želi razdrmati, probuditi, povući za sobom! Da budemo vjerodostojni, ali ne lažljivi, dvolični, kao što je On vjerodostojan, a ne lažan! Njegovo uskrsnuće nije laž, nije obmana. Ono je presudni događaj za cijeli ljudski rod, za svakog od nas i za našu vječnu budućnost.
Uskrs i uskrsnuće nisu riječi bez sadržaja ili tek s malo površnog, lijepog ugođaja kojim barem na čas – prekrivamo ono svoje pravo stanje, neraspoloženje uslijed možda naše osobne životne drame, našeg životnog beznađa ili pak naše duhovne praznine.
Svi smo mi svjedoci da u našoj životnoj sredini, ali i u drugim dijelovima svijeta, postoji i zlo i smrt – kao posljedica čovjekova grijeha, tj. neuvažavanja nego odbijanja Boga i njegovih zapovijedi koje je Bog dao za dobro čovjeka i čovječanstva.
Svjedoci smo da grijeh uništava kao da ima svu moć; da se ljudi – grijehom zarobljeni – ponašaju kao da nisu od grijeha otkupljeni i oslobođeni; da su Božji glasnici, branitelji i prijatelji Božjeg zakona nemoćni, da njihove glasove bezočno i bezobzirno guši propaganda i laž.
Unatoč toj stvarnosti, s pravom se očekuje od svih nas kršćana, koji svjesno i ispravno slavimo svetkovinu najsudbonosnijeg događaja za cijeli ljudski rod – Kristovo uskrsnuće, da odlučno dižemo svoj glas protiv zla i destrukcije svake vrste, protiv uništavanja života i da svojim primjerom pokažemo: ne, to nije i ne može biti završna točka našeg bića i našeg postojanja! Na to nas obvezuje Onaj, koji je u uskršnje jutro slavno ustao od mrtvih – definitivni Pobjednik s Golgote. On sve nas, članove svoje Crkve uvijek, kad imamo dojam da izumiremo, budi na novi život. Uči nas da mi možemo pobijediti samo ako smo spremni izgubiti, jer je On, neuništivi pobjednik smrti, božanska Glava cijele Crkve!
I nema na svijetu te društvene i političke tvorevine – ni entitetske, ni državne i unije država, koja bi svojim pečatom definitivno zapečatila grob ubijene i uništene Kristove Crkve, niti ima tako moćne vojničke straže koja bi takav grob uspjela očuvati da on ne bude božanskom snagom iznutra provaljen i da iz njega ne zasine novi neuništivi život i pobjeda Božje ljubavi i milosrđa!
Zato je vrlo važno da i danas, u ovo naše vrijeme i u ovom našem podneblju, svi mi sretnici, koji Božjim darom opravdano radosno slavimo najveću kršćansku svetkovinu – Uskrs – u svom svakodnevnom životu pokažemo da istinski i čvrsto vjerujemo u uskrsnulog Krista i u istinitost riječi koje izgovaramo u obrascu kršćanskog Vjerovanja; da je Isus Krist doista „uskrsnuo treći dan po Svetom Pismu“ i da će On „opet doći suditi žive i mrtve“ i da „njegovu kraljevstvu neće biti kraja“.
Od srca želim Sretnu i blagoslovljenu svetkovinu Kristova uskrsnuća poglavito svima vama, članovima moje biskupije, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima laicima, koji živite u ovoj našoj drevnoj Domovini kao i vama, daleko brojnijima, koji ste – nasilno rastjerani iz vaših rodnih župa – sada u mnogim zemljama Europe i svijeta! Također i svim vama našim dobročiniteljima i svim drugim kršćanima koji je s nama zajedno slavite! Ma gdje bili, ne zaboravite nikada da je Krist i za vašu vremenitu i vječnu, istinsku sreću umro i uskrsnuo! Radujte se, jer ste spašeni po istom Isusu Kristu! Aleluja!
Također i svoj kršćanskoj braći i sestrama, koji po starom, julijanskom kalendaru (za tjedan dana) slave Kristovo uskrsnuće – kao „praznik nad praznicima i radost nad radostima“ – od srca želim Histos vaskrse – vaistinu vaskrse! Aleluja!

Mons. Franjo Komarica,
biskup banjolučki

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

Uskrs

Uskrs sv MatejNa Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva - Kristovo uskrsnuće. Svečanim liturgijama u crkvama vjernici slave svjedočanstvo Isusove pobjede nad smrću i grijehom.
Kršćanin je uskrsni čovjek – na svoj život gleda u cjelini. Kristovo uskrsnuće početak je novoga svijeta i zalog našeg uskrsnuća koje se već ostvaruje.
Uskrs je središte liturgijske godine, a proslava Isusova uskrsnuća temelj je kršćanske duhovnosti. Pavao u uskrsnuću Kristovu vidi temelj sveukupne naše vjere i kaže kako smo mi suuskrsnuli s Kristom. Već sada dužni smo živjeti tako da uzmemo u obzir i onu vječnost koju nam Bog dariva nakon groba.

Buđenje iz mrtvila, uspraviti se nakon pada u grijeh – obratiti se i započeti novi život - zadatak je za svakog vjernika.

Današnja svetkovina poziva nas na uskrsnu radost i poručuje nam da zbilju uskrslog Krista širimo oko sebe, pobjeđujući smrt i unoseći u svijet pouzdanje, vjeru i nadu.

 

„ČOVJEČE PAZI DA NE IDEŠ MALEN ISPOD ZVIJEZDA“

Opširnije:Uskrs

Subotnja tišina

velika subotaZemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.
Konačno, Gospodin je našao svoj mir u tišini groba. Cijelog svog javnog nastupa Isus je bio okružen mnoštvom, radio je, djelovao, a zadnjih dana bio je izložen strašnim mukama i poniženjima. Za života je rekao da nema kamo bi glavu naslonio. Sada u samoći groba našao je kamen na kojemu može nasloniti svoju glavu, na kojemu može počivati cijelo njegovo tijelo. Gospodin sada može mirno počivati.

U jednoj drevnoj propovijedi na Veliku subotu piše: Što je ovo? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.

Naša Gospa također može nakon svega odahnuti. Duboko u svojoj nutrini osjeća da je to bila volja Očeva. Mač boli probo joj je do dna dušu. Tih dana proživljavala je zajedno sa svojim sinom strahotu muke. Vratila se u svoj dom i o svemu može razmišljati. Njezina bol je prevelika.

Učenici su se razbježali. I oni također mogu odahnuti. No u njih se uvukao strah i tjeskoba. Što će s njima biti? Isusa više nema. Što im ostaje nakon svega? Kome se okrenuti i povjeriti? Jedino što im ostaje jest zaključani prostor u kojemu će čekati i osluškivati kako će se događaji dalje odvijati. Neki će pokušati pobjeći od svega i vratiti se svojim kućama.

Gospodine započeo si svoj zemaljski život u pastirskoj betlehemskoj špilji. Dovršio si ga položen u kalvarijskoj grobnoj spilji. U te dvije zgode bio si nam najbliži. Betlehemska nemoć i kalvarijska patnja pokazuju koliko si s nama u našoj nemoći i patnji.

Proživljavam, Gospodine, tišinu Velike subote. Sve je dovršeno, sve je ispunjeno. Sada mirno počivaš u grobu. Hvala za tvoju Majku koja te pratila i bila uza te. Hvala i za one druge koji su imali hrabrosti ići za tobom unatoč svima koji su bili protiv tebe. Sada tvoja Majka i naša Majka koju si nam ostavio za Majku u tišini i boli razmišlja o svemu. No domalo ćeš doći k njoj uskrsnuo i proslavljen. Bit će to susret radosti i sreće koji se može dogoditi samo između majke i njezina djeteta. Molim te, Gospodine, za sve majke koje trpe zajedno sa svojom djecom i s njima nose njihove životne križeve. Daj im snage i hrabrosti. Pomozi im da ne klonu. Njihova ih djeca trebaju.

Učenika nema. Pobjegli su. Strahuju i dršću zatvoreni i zaključani. Znam da se ne ljutiš na svoje učenike. Znao si da će se razbježati. Jedan od njih te izdao, a drugi zatajio. I ja sam često poput njih. Ostavljam te, zatajujem, nevjeran sam, nepouzdan… Molim te, Gospodine, da večeras u Uskrsnom bdjenju doživim radost tvoga uskrsnuća. Prožmi me tom radošću da nikakva tuga na zavlada mnome.

 

Poticaj

Pokušat ću doživjeti tišinu Velike subote. Iako se pripremam za Uskrs, nastojat ću sačuvati nutarnji mir. Ispovjedio sam se i time je zavladao mir u mojoj nutrini. Ako imam priliku, pohodit ću Isusov grob i provesti koji trenutak u tišini pred tajnom Isusove smrti. Sjedinit ću se s Gospom i proživljavati njezinu samoću. Uočit ću svoje strahove koji me priječe da budem Božji. Večeras ću radosno i oduševljeno sudjelovati u Uskrsnom bdjenju.

 

Izvor: Laudato - Autor: Krunoslav Pačalat/Laudato/M.P: Photo: precantur.blogspot.com

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

Potkategorije

Hvaljen Isus i Marija – Krist uskrsnu!

Dragi slušatelji i prijatelji Radio Marije, sretan vam Uskrs! Isus Krist je nadvladao smrt i uskrsnuo od mrtvih! Ovaj bez sumnje najveći kršćanski blagdan kojim slavimo središnju istinu naše vjere – uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih – ove godine slavimo na samom početku travnja. To je ujedno i najstariji kršćanski blagdan.
Događaj Uskrsa ima i svoju povijesnu i svoju duhovnu, odnosno nadnaravnu razinu. Isus trećega dana po svojoj smrti nije samo «oživio» od mrtvih, vrativši se u svoj prethodni ljudski život nego je iskusio neusporedivo uzvišeniji kvalitet života. Mi, kršćani, vjerujemo u zbiljnost Kristova uskrsnuća. U toj našoj vjeri blistaju nam i poziv i nada da ćemo i mi, vjernim nasljedovanjem života Isusa Krista, po ovome životu na Dan uskrsnuća, također uskrsnuti na taj novi i savršeni život, kojega je naš Gospodin prvina i najava. Taj život nadilazi svako naše ljudsko iskustvo te mu u potpunosti izmiče. U svetkovini Uskrsa slavimo pobjedu Života nad smrću! Slavimo taj veliki nadvremenski, ali i povijesni događaj te se krijepimo nadom da ćemo i mi uskrsnuti poput Gospodina u kojega smo i kojemu smo vjerovali te baštiniti život koji daleko nadilazi i najsmjelije snove naših zemaljskih nada i nastojanja.

Kalendarski se Uskrs, kao svetkovina, može slaviti najranije 21. ožujka, a najkasnije 25. travnja. Njegova proslava proizlazi iz proslave židovske Pashe koja se slavila 14. dana mjeseca Nisana, što po našem računanju vremena pada između ožujkai travnja. Prva tri stoljeća sam blagdan Uskrsa nije se posvuda slavio istoga dana, stoga je 325. godine na Nicejskom saboru odlučeno da se Isusovo uskrsnuće slavi u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca i nakon proljetne ravnodnevnice ili ekvinocija. To je naime prva nedjelja koja nakon židovske Pashe koja se obilježava 14. dana mjeseca Nisana.
Od reforme kalendara 1528 g., zapadna ili latinska Crkva Uskrs slavi prema gregorijanskom, a istočna Crkva prema julijanskom kalendaru. Sve je očitija potreba i nastojanje da svi kršćani proslavu Isusova uskrsnuća obilježavaju na isti datum. Sveti Ignacije, u svojim duhovnim vježbama navodi kako se Isus kao prvoj osobi, nakon što je uskrsnuo, objavio svojoj Majci, našoj miloj Gospi. Iako to evanđelja ne spominju, to se ne čini nemogućim budući da je upravo Isusova i naša Majka Marija bila ona čija je vjera, u tmini i užasu Velikoga petka, ostala jedina svijetla točka na Zemlji. Stoga nam se čini opravdanim i pravednim ako je upravo Nju – svoju Majku – Gospodin prvu počastio svojim ukazanjem, kao što ju je prvu – prije svih ljudi – kao Majku i savršenu vjernicu, počastio i tjelesnim uznesenjem na nebo.

Neka je svima još jednom blagoslovljen Uskrs i hvaljen Isus i Marija!

Urednik

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

Program uživo

Petak, 25.05.2018.

00:00h  Anđeo Gospodnji  + Pjesma Rajska Djevo kraljice Hrvata  
00:45h Glazba i Meditacija 
00:15h Krunica slavna + Posvetna molitva Srcu Marijinu
01:00h Emisija: Konatakt s urednikom /R/
02:00h Zvučna Biblija
02:30h Komentar Evanđelja
03:00h Krunica Božanskog milosrđa (pjevana) + litanije Božanskog milosrđa 
04:00h Emisija: Srce za Krista /R/
05:00h Čitamo knjigu
05:15h Svetac dana i  Imendan
05:30h Misli za svaki dan
06:00h Anđeo Gospodnji
06:10h Krunica – Nakane Apostolata molitve
06:45h
JUTARNJI PROGRAM
07:00h Jutarnja Božanskog Časoslova
07:30h Najave programa do 10h + Prognoza i stanje na cestama
07:45h Upoznajmo Bibliju
08:00h "U tišini srca" - Filotea  /Draženka Tole/
08:15h Svakodnevni poticaj /Nikolina Marčić/
08:30h Dogodilo se na današnji dan
08:45h Svetac dana + Imendan
09:00h Jutro na valovima Radio Marije

10:00h       

Vijesti radija Herceg Bosna
10:05h  Najave i obavijesti
                    Blok glazbe po izboru

10:30h          Emisija: moralna teologija /don Mile Vidić/

11:30h          Padre Pijo nas uči /Inga i Marinko Raos/

11:50h          Molimo litanije

POSLIJEPODNEVNI PROGRAM
12:00h Anđeo Gospodnji + Srednji čas + Molitva za dobročinitelje
12:30h Najava programa do 17h
  Glazba
13:00h  Vijesti radija Herceg Bosna
13:10h
Čitamo knjigu
13:30h Emisija: Razgovarajmo sa svećenikom /p. Siniša Štambuk/
14:15h

Komentar Evanđelja

14:30h Informativne minute
15:00h
Krunica Božanskog Milosrđa
15:30h
 Molitvene nakane
15:45h  Vijesti iz života Crkve - HKR
16:10h  Čitanje molitvenih nakana
16:15h  Molimo krunicu
17:00h
Najave i obavijesti
17:10h
Priča s porukom - iz knjige "Male priče za dušu" - Bruno Ferrero /

17:30h

17:50h

Večernja iz Božanskog Časoslova

Molitva za Sinodu VN

18:00h
 Sveta Misa /iz katedrale sv. Bonaventure, Banja Luka/

VEČERNJI PROGRAM

18:50h         Vijesti Radija Vatikan na hrvatskom jeziku

20:00h Prigodna emsija
21:00h Molimo Krunicu /otajstva svjetla/
22:00h Radio Vatikan - vijesti na Hrvatskom jeziku /R/
 
22:40h "U tišini srca" - Filotea /Draženka Tole/
23:05h Kateheza: Rastimo u vjeri, nadi i ljubavi /R/

 

rmwf 2014b

rmwf mariathon a

Duhovni kutak

Ne boj se, Marijo!

                         Ta našla si milost u Boga.

                                                              Lk1,30

Koji dio našeg programa najradije slušate?
Glasujte za emisiju mjeseca - Svibanj
Glasujte za pjesmu tjedna 21.5.-28.5.

Pismo urednika

Pišite uredniku

FGTAB.png

VGTAB.png

footlogo.png

 

 

 

Studio Sarajevo
Zagrebačka 18, Sarajevo 71000, BiH
Program uživo: +387 33 260 260, +387 33 260 261 | Redakcija: +387 33 263 055 | Fax: +387 33 263 056

 

Studio Mostar
Blajburških žrtava 33E. Mostar 88000, BiH
Program uživo: +387 36 312 400 | Redakcija: +387 36 312 401

Sva prava pridržana - Radio Marija.

designer17