Piše: Biserka Krapić
I jutros predivan dan u mom gradu. Suncem obasjana balkonska stijena obasjana je svjetlošću. Zrake dodiruju begonije, koje još uvijek rastu kao da je proljeće, iako smo već dobro ušli u jesen. Gledam obasjane vrhove stabala, opatijske krovove u daljini, crkvu Svetoga Marka na Veprincu. Ljepota.
Na širokom obzoru svjetlost je donijela plavetnilo mora i otoka Cresa. Ovisno o kutu pod kojim sunčeve zrake padaju na more, plavetnilo se nijansira, sve do srebrne i bijele boje. I svaki dan neka nova nijansa u pogledu, iako se sve čini isto.
Sunčeve zrake obasjale su brod koji već danima stoji na sidru. Svaki dan je na istom mjestu, a opet, svaki dan okrenut je drugačije. Vrte ga, oku nevidljive, morske struje oko sidra. Danas je pokraj velikog broda doplovila mala brodica. Slika izgleda kao susret Davida i Golijata. Tek uskim fokusom, izdvojeno iz širokog obzora, slike koja seže do Cresa, zapažam taj, u pogledu mali, a odlučujući detalj. Mala brodica koju sam ugledala jasnije, tek kada sam ju uslikala i povećala sliku u mobitelu. Tko zna kakav je to susret velikog i malog broda? Možda je mala brodica remorker, koji je došao otegliti brod u luku. A možda je i nešto drugo. Ne znam i nije važno za ovu lijepu sliku.
Čini se nevažan i mali detalj u ovoj jutarnjoj slici. Ipak, svaki detalj te široke slike nosi svoju priču. Sve skupa spojeno u ljepotu ovog pogleda jutros, priče o životu prirode i čovjeka, njegovoj isprepletenosti.

Ako gledam širokim kutom gledanja, nestaju detalji. Ne stoga što su nevažni i ne postoje, nego se ne mogu fokusirati na detalje. Iako znam da je svaki, i najmanji detalj u službi ove ljepote šire slike. Da nema sunca, ne bi bilo više ovih biljki na mom balkonu, niti bi stabla imala boju proljeća. Da nema mora, ne bi ovaj brod bio tu gdje je, niti bi bilo ovog predivnog plavetnila. Sve je u harmoniji i skladu. Gledajući izdaleka.
Kada pomaknem pogled samo malo lijevo ili desno, nema više broda na slici. Vidjela sam ga, zapazila, i znam da je tu, ne više na pogledu, nego u mislima. Pohranjen već sljedeći trenutak, u uspomenu, sjećanje. Ako se fokusiram samo na detalj broda, ostajem uskraćena za sve ono lijepo što čini sliku.
Dio smo prirode i sve oko nas uči nas nečemu. Široki pogled, pogled iz visine, i daljine, gasi nepoželjnu buku, ružne detalje. Jednostavno su izbrisani u širokoj slici. A i dalje su tu negdje, skriveni u ljepoti ove slike. Tu je i buka automobila, tu su negdje i radni strojevi koji su razbili Učku da bi napravili cestu, tu su negdje i kontejneri za smeće. Tu je skrivena gomila ljudi, sa svim svojim teškim i lijepim životnim pričama.
Koliko god život čine detalji, i ne možemo ih izbjeći, toliko nam je potrebno odmaknuti se, očistiti pogled od prevelikog broja detalja. Šira slika pojednostavljuje život.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 10. 10. 2025.











