Piše: Biserka Krapić

Ne boj se dječače

Tužno te vidjeti,
s majčinom slikom u rukama.
Nitko, baš nitko ne može znati,
što nosiš u dubinama.

Gledam te, i tuga u srce se uvlači,
pri pomisli da majčin glas
više nećeš čuti,
dodir njezine ruke osjetiti.

Tek devet ti je, i život dalje teče.
Znam, puno snova je prekinuto,
puno lijepih trenutaka otrgnuto
puno osmijeha s lica skinuto.

Ne boj se dječače,
tvoja majka nikada te napustiti neće.
Uz tvoj korak i njezin će biti,
tvoje putove iz neba će pratiti.

Ponekad možda u snove dođe,
ponekad čut ćeš joj glas,
u dubini srca, u sjećanju,
u svakom tvom pitanju.

Nije kraj, ne boj se, živi,
i kada se čini da je sve tama,
svjetlost se na obzoru uvijek nazire,
svi tvoji putevi jednom majci tvojoj vode.

Molim za tebe dječače,
da majčinu ljubav u drugima osjetiš,
da nada te nikada ne napusti,
da vjera u tvome životu presudi.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 16. 10. 2025.