Piše: Trpimir Matković

U davno doba neimaštine u kuću je iz Trsta stigla velika količina prvoklasne robe i raznih darova. Atmosfera je proključala od dječje cike i vriske, a jedna žena je primijetila da jedno dijete nije dobilo ništa, a šokiralo ju je, da se upravo to dijete najviše veseli. Naime, vidno je taj dječak uživao u radosti svoje sestre i braće, a do opaske spomenute žene uopće nije ni zapazio, da nije dobio ništa. "Ali sreća moje braće je upravo moja sreća!", čudom se čudio čuđenju te žene.

Danas taj dječak zalazi u šesti decenij svog života, bori se sa svojim mnogobrojnim slabostima i još mnogobrojnim grijesima. Srce mu je poprilično hladno na tuđu nevolju, a Bogu je zahvalan na milosti, koju nije nikada izgubio - veseli se tuđem uspjehu i sreći često i više od onoga, koga je sreća snašla.

A to je velika milost!

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 03. 11. 2025.