Piše: Perotim

U ovim danima došašća, dok razmišljam o Isusovu rođenju i Njegovu dolasku među nas ljude, sve jasnije shvaćam da se sve ono što se tada dogodilo moglo dogoditi samo iz neizmjerne ljubavi.

Kad kažemo da se ljubav rodila, pred nama stoji otajstvo. Tko se može roditi u takvom siromaštvu i ipak ljubiti? Tko može doći bez moći i raskoši, a donijeti svjetlo cijelome svijetu? Nitko – osim Boga. Samo Onaj koji je sama Ljubav. Samo Onaj koji nema drugo mjesto osim ljudskoga srca. Samo Onaj koji može biti svjetlo i donijeti svjetlo onima koji žive u tami.

Samo onaj koji ljubi može se u potpunosti darovati. Samo onaj koji neizmjerno ljubi može se toliko poniziti. Zato dijete u jaslama nije znak slabosti, nego znak Božje snage – snage ljubavi.

Tama, oholost, ljubomora, sebičnost, raskoš, pohlepa i zavist u sebi nemaju ljubavi. Sve to jednom riječju zovemo grijeh. No upravo ljubav koja se rodila i sišla na svijet pobijedila je tamu. Došla je u noć i razbila je. Došla je u bijedu, siromaštvo i odbačenost, među najmanje i zaboravljene, i donijela im radost, dostojanstvo i nadu.

Ljubav koja je početak i svršetak svega, po Riječi začeta i rođena, došla je među nas i nastanila se među nama. Bog je postao čovjekom kako bi čovjek ponovno pronašao Boga. Ljubav se razlila s Boga na čovjeka da bi nas zauvijek spasila.

U svijetu koji je često bučan, hladan i podijeljen, došašće nas poziva na tišinu srca. Poziva nas da otvorimo vrata Onome koji ne dolazi s moći, nego s ljubavlju. Ako Mu dopustimo da se rodi u nama, tada će i naši životi postati svjetlo drugima.

Otvorimo svoja srca. Dopustimo da se ljubav nastani među nama, u našim obiteljima, u našim odnosima i u našoj svakodnevici. Neka svjetlo rođene Ljubavi obasja sve nas i sve oko nas.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 14. 12. 2025.