Piše: Biserka Krapić

Subota prije Cvjetnice. Rano sam se probudila, odgledala „Pasiju“ koja je sinoć bila na televiziji. Slike su jako potresne, tim više što sam nekoliko puta čula svjedočanstvo glavnog glumca, o svemu što je pratilo snimanje filma. O udarcima bičem, koje je primio, o dehidraciji tijela, o udaru groma. Sam film je potresan, a sve što je glavni glumac ispričao, samo je potvrda koliko je Uskrsli Krist među nama. Snaga svjedočanstva glavnog glumca toliko je jaka, da vjerujem kako će se po njemu dogoditi mnoga obraćenja života.

Izišla sam na balkon i ugledala vani predivno jutro okupano suncem. Od jučerašnjeg prilično uznemirujućeg pogleda nevremena vani, tamnog mora, tamnih oblaka, jutros potpuno drugačija slika. Otišla sam na balkon pokupiti sve ono što je bura nanijela. I ugledala predivnu sliku na nebu. Oblak je formirao bijelo srce, na plavoj pozadini neba. Predivan prizor. Požurila sam u kuću po mobitel i slikala. Bilo je kratko, ali ulovila sam. U meni je pjevao tekst pjesme: „Ljubav s neba sišla je da od smrti spasi me, Tebi ja Gospode pripadam...“ Baš je izgledalo kao ljubav s neba.

Gledala sam to srce na nebu, pod dojmom sinoćnje vijesti da se rodio dječak u obitelji naših višestrukih kumova, s istim imenom kao naš unuk. Razmišljala sam o njima dvojici, kako će jednom ići zajedno u školu, kako im se očevi isto zovu, i kako se prošlost ponovila. Moj unuk rođen između blagdana Gospe Loretske i Gospe od Guadalupe, u Došašću. Na dan njegovog rođenja, točno u istom satu, došao nam je svećenik u blagoslov kuće i donio sliku Gospe. I unuk moje kume, koji se rodio u Korizmi. Uoči Cvjetnice, blagdana koji označava ulazak Isusa Krista u Jeruzalem, prije njegove muke i smrti, te je uvod u najvažniji tjedan kršćanskog liturgijskog kalendara – Veliki tjedan.

Njegovo rođenje donijelo je radost, poslije prilično burnih dana u kojima smo sahranili našeg dragog kuma i od tada smo imali u mislima majku moje nevjeste, koja je bila u teškoj bolesti u bolnici. Sinoć u vrijeme rođenja bebe, njezina obitelj bila je kod nje, jer je situacija bila jako loša.

A onda, samo što sam uslikala tu fotografiju, dok sam još držala mobitel u ruci, stigla mi je poruka od sina, da je preminula. Ona nad čijom smo bolesti strepili, kako će završiti.

Gledala sam s nevjericom, drugi put kroz ovo Korizmeno vrijeme i dopustila suzama da teku, još jednom. Prošla sam s mojom prijankom, kako smo se znale od šale zvati, puno lijepih trenutaka. Ne poznajemo se dugo, ali prepoznale smo se u duhu, u razgovorima, u humoru, u radosti vjenčanja našeg sina i njezine kćeri, u rođenju njihovog prvog sina, našega unuka. Prepoznale smo se, jer put do njihovog susreta bio je dug, prošao je kroz razne terete i iskušenja života. Nisu imali bezbrižnu mladost, niti jedno od njih dvoje. Bolest koja je obilježila našu obitelj i prerani odlazak njezinog oca, koji je obilježio njezinu mladost, učinili su da su se izgrađivali u brigama i teretima.

Puno toga nas je spajalo, ostale su nedovršene stvari koje smo htjele zajedno. Ali, došla je bolest.

Bila je tužna, najviše što neće vidjeti odrastanje svojih unuka, koji su još mali. I što neće biti na pomoći svojoj djeci, u podizanju unuka.

Uključila se u sve što je mogla, iako pogođena iznenadnom dijagnozom. Uhvatila se u borbu s bolesti, borila se. Bile smo neprekidno u vezi. Zadnje dane provela je u bolnici, poslije još jedne operacije. Više se nije vratila svom domu.

Pričali su mi o njezinoj tihoj i samozatajnoj prirodi, koja je ganula osoblje bolnice. Nije se žalila, nije bila neugodna u bolesti, nervozna. Nije tražila ništa posebno za sebe, nije htjela da joj zovu djecu dok ne završe s poslom, obvezama. Takvi ljudi izazovu empatiju. Tražila me da joj pomognem, da joj dođe svećenik, i učinila sam to. Bio joj je dodatna snaga da zadnje dane provede u miru, pomirena s Bogom, s ljudima, zahvalna. Pozdravila se i ugasila u jutarnjim satima.

Prelistavajući sjećanja, s ovim pogledom na sliku srca na nebu, sjetila sam se jedne poznate slike u mislima. Otvorila sam poruke koje smo razmjenjivale. Jedna od zadnjih bila je poruka koju sam joj poslala u obliku bijelog srca na plavom nebu i riječima „Mislim na tebe“. Bila je izvučena s interneta. Poslana pet dana ranije. Našla sam ju u mobitelu i usporedila. Gotovo ista slika kakvu sam jutros vidjela na nebu.

Ne znam što je ovo bilo. Čini se previše koincidencije, da bi bilo slučajno. Čini se kao neispričana duhovna priča, iznad ovozemaljskih priča, koja može ići u različitim smjerovima. Bila je poticaj, razmišljanja o životu i smrti, o ljubavi s neba, u nebu.

Mogla bih dovijeka o toj ljubavi s neba. Neprekidno se izmjenjuju trenuci žalosti i radosti. I jednima i drugima Bog je Gospodar, kreator. Ako vjerujem u sve što je rekao hodajući ovim svijetom, znam da svi imaju svrhu i razlog. Ako vjerujem da je ovaj svijet predgrađe nebeskog kraljevstva, sve ima drugačiji smisao.

Nema čovjeka koji se rodio, a da neće otići s ovoga svijeta, bez iskustva patnje. Patnja je spasonosna, njome se pročišćavamo do uskrsnuća na novi život.

Istovremeno dok život buja, i rađaju se nova djeca, neki odlaze. Opraštamo se od njih i teško nam je, želimo vidjeti one s kojima smo povezani, koje volimo.

"Ljubav s neba sišla je, da od smrti spasi sve, tebi ja Gospode pripadam" Uistinu, ljubav s neba spašava od smrti, na prvom mjestu dušu. I na ovom svijetu i u vječnosti.

Svakodnevno možemo vidjeti primjere iz života, iskustva onih koji su bili na dnu, i ljubav s neba ih je spasila. Te žive priče, onih koji su doživjeli, iskusili i spremni su ispričati, izvor su u kojem možemo vidjeti da je hod s Bogom Put ozdravljena, Istina koja se događa i danas, a ne samo u Isusovo vrijeme, i Život koji pobjeđuje smrt, tamu, sve ono što nosi zlo u čovjekovom životu.

Ova priča ostat će zabilježena kao i mnoge druge iz kategorije „Vjeruješ li?“ Mislim na moju dragu prijanku, i vjerujem da je osjetila to da mislim na nju. Jer, zašto bi mi jutros inače bila ovakva, gotovo ista slika na pogledu, na nebu? Nije iluzija, nije imaginacija, foto aparat ju je zabilježio. Oblak je, znam, ali zašto baš takav, baš jutros, neposredno prije nego sam dobila poruku o njezinom odlasku?

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 29. 03. 2026.