Foto i tekst: Biserka Krapić

Ista slika, a tako drugačija. Jutros obojena u zeleno.

Često nemamo vremena zastati i vidjeti. Promjene se događaju prebrzo ili živimo prebrzo. Ne stignemo se niti okrenuti, već je završila zima, ušli smo u proljeće. Dodali godinu više. Neku novu zrelost. Nove spoznaje, novu boru, bolest, sijedu vlas.

Potrebno je ponekad stati i pogledati. Toliko toga sabijeno je u svaki dan.

Jutros gledam ovaj stari hrast pun života i mislim koliko je ljudi već ispratio s ovoga svijeta.

Nismo zamišljeni dugovječno poput njega, na ovome svijetu. Pa ipak, i on može završiti svoj vijek trajanja, ako to čovjek odluči. Može se naći u nekom transformiranom obliku ili jednostavno nestati u vatri, istrunuti, osušiti se.

Za sada donosi hladovinu, osvježenje u danima vrućine, uljepšava pogled, dom je ptičicama koje jutros veselo cvrkuću na njegovim granama. Ima svoju svrhu, poslanje u ovom svijetu. Ljepotu unatoč godinama. Obnovljenu.

Život buja u svim bojama i oblicima. Jutros u zelenim nijansama.

Lijepo jutro.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 04. 05. 2026.