Piše: Biserka Krapić
Na moru sam, slušam ciku djece jer su naišli veliki valovi. I gledam u daljini granicu do koje ljudi plivaju. Granica od špage i loptica od stiropora.
Granica ne dopušta dalje. Zapravo dopušta, ali opominje da si dalje u riziku. Možda se neće dogoditi ništa ako ju prijeđeš, a može se dogoditi da te pokosi kakav gliser, barka, jedrilica, da te napadne kakva velika riba, da ti pozli i nitko te ne vidi, ne stigne te spasiti.
Granice dijele poput zidova. Razdvajaju, ali i izgrađuju. Daju ti do znanja gdje ti je mjesto. Mogu biti fizičke, poput ove na moru koju gledam, poput zidova, rampi, oznaka na cesti. Njih vidiš i jasne su.
Postoje one unutarnje koje slijediš. Ako nisu jasne, ako živiš u neznanju ili jednostavno nemaš iskustvo što se dogodi kada ih prijeđeš, lako ih je preskočiti, zaobići, privući se ispod. Ponekad i svjesno jer ne vjeruješ tuđem iskustvu, ili ga nisi htio poslušati.
Ponekad nemaš vremena slušati tuđa iskustva zbog toga što previše radiš, juriš kroz život za obvezama. I lako prijeđeš granicu. Prelazak granice nosi posljedice o kojima ne razmišljaš unaprijed.
Ponekad te u prijelaze odvuče i ugoda. Ponekad znatiželja, pa i nagovor.
Ako imaš u sebi pravila koja razumiješ, jasni su argumenti, ili imaš iskustvo, teže ćeš prijeći granicu.
Kako u svemu, tako i u odnosima s drugima. Bilo da je u pitanju prijateljstvo, roditeljstvo, rodbinski odnos, odnos u braku.
Prelazak granice znači trpjeti posljedice. U duhovnom žargonu prijelaz granice zove se grijeh.
Možeš otići u svađu s prijateljem iz bilo kojeg razloga, odnos više nije isti. Agresija udaljava, stvara zid. I verbalna i neverbalna. Možeš uzeti nešto tuđe i prešao si granicu, bilo da se radi o stvari ili ljudima. Ušao si u tuđe dvorište, uzeo nešto, tuđu stvar, ljubavnu priču, tuđi brak. Prešao si granicu i trpjet ćeš posljedice, kaznu.
Neke kazne su materijalne. Neke zatvorske, gubitak slobode. Neke gubitak odnosa, razilaženje.
Dobra vijest je, da se svaki prijelaz granice može popraviti. Onda kada shvatiš, priznaš sam sebi, ako ne drugima. Nadoknada štete, isprika, pokora, povratak s pogrešnog puta na ispravan.
Odluka, a ne emocija. Kada sam sebi kažeš "ne mogu ja to", nema odluke. Jer sve možeš, to je samo isprika za samog sebe da se ne pokreneš.
Postoje pravila, savjeti. Netko ih razumije kao zapovijed i gubitak slobode. Zapravo su savjeti za slobodan, miran i dobar život, u nutrini. Dobro duševno, duhovno, mentalno zdravlje koje je baza i za fizičko zdravlje.
Treba ih često u sebi ponavljati u odnosu prema situacijama. Jer zaboravljivi smo i slabi, pa nas sloboda izbora lako odvuče da ne vidimo posljedice.
Ne možeš živjeti u miru i blagoslovu ako ih kršiš. Bio vjernik pa ih poznavao, čuo za njih ili ne. Jer Bog je svima dao savjest. I ona te ponekad progoni, a da niti ne znaš zbog čega. Zato je potrebno preispitati svoj život s pogledom na pravila i vidjeti kada si i gdje prešao granicu i otišao pogrešnim putem.
Često to ne možeš vidjeti sam. Zato postoje drugi ljudi, za pomoć na putu. Možda će ti ih Bog poslati, a možda ćeš ih potražiti. Kako god, važno je shvaćanje da nešto ne valja, a shvatiš i po nemiru u sebi, i po pogledu na svoje najbliže. Jer tvoj pogrešan izbor uništava ne samo tebe, nego i sve druge, tvoje najbliže, koji te vole. Posebno su na udaru roditelji i djeca.
Svađe, ružni pogledi, distanca, nepostojanje radosti, tabu teme o kojima se be smije pričati, znak su da nešto u odnosima ne valja.
Dijalog, komunikacija je put. Ako ne ide, ostaje strpljivost. Ponekad treba jako puno vremena, godina, desetljeća, ljubavi.
Strpljivost gradi tvoj put svetosti. Hoće li drugoj strani donijeti nešto i kada, Bog zna. Dovoljno.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 30. 06. 2026.
