Foto: Unsplash

 

 

 

Nevjerojatno je, kako i koliko ljudi krive svog Stvoritelja, bez razmišljanja, bez ikakvog znanja, bez pardona... Okomljuju se na Njega kad god i kad bilo šta zapne, izruguju se svetim imenom, nabacuju se pogrdama, prozivaju ga, proglašavaju nazadnim i zastarjelim(!), mijenjaju mu zakone i interpretiraju ih kako vjetar puhne. Pridaju mu svoje karakteristike, prosuđuju ga kroz svoje griješne sklonosti, prljaju svojim djelima,preslikavaju na Njega svoju prijetvornost, uokviruju kratkim dosezima i duha i intelekta. Oholo se, u snazi struje života, uzdižu nad Izvor. Izmišljaju Mu osobine, sasvim su sigurni tko je i kakav treba biti, a sve da bi opravdali vlastite postupke, stajališta, filozofiju, uvjerenja i zemaljske vezanosti.

 

 

 

Za ratove, neuspjehe nesreće, bolesti, zemljotrese, suše, potope, odlaske, ostanke, smrti, neprijatelje, prevare, nesuglasice, nepravde...kriv je On. Kao da svi ti jadi nisu direktna posljedica naše nevjere, neposlušnosti, tvrde šije, nepokornosti i otpada od Stvoritelja. 

Neeee, On je kriv!

 

Čak ga krive za, Duhom Svetim vođenu i njegovom voljom napisanu, Riječ.

 

Nije smio po ustima proroka izgovoriti ovo ili ono, upozoravati, poučavati, savjetovati, otvarati vidike. Nije smio biti baš tako odriješit i direktan.Pa to vrijeđa naše nježne uši i ima tendenciju da nam probije duhovni oklop.

Šta ćeš ti meni, Bože, bilo šta određivati? Znam i vidim bolje od tebe. I sasvim sam siguran što trebaš govoriti , a o čemu trebaš šutjeti.

Na kraju krajeva, tko si ti da određuješ mene? Ja sam taj koji odlučuje, ja sam taj koji će tebe odrediti i u košaricu šarenih zabluda te staviti. Ne govori! Šuti! Ja sam kralj moga života i ne trpim druge kraljeve.

Ti si kriv, Bože! Nemoj me uznemiravati!

 

Svijet je u pubertetskom ludilu. Pobunjen, najpametniji, površan i nezreo po onima koji ga nastanjuju. Svijet je zaveden ohološću svakog svog pojedinca. Sjeme te oholosti donosi gorke plodove u srcu čovjeka, a ovaj ih jede kao slatke! Prevaren, prevaren...

Eto, to vam je kao da mrav raspreda žirafi o obzorima koji se otvaraju pred njegovim očima.