Sveta Misa jedna je od najuzvišenijih tajni kršćanske vjere. Ona je vrhunac prema kojemu teži sav život kršćana, ali također i središte i izvor duhovne jakosti za članove Crkve. Jedna Sveta misa dragocjenija je nego sva dobra djela, sve kreposti i sve zasluge svetaca i same Djevice presvete, od početka svijeta pa do njegova svršetka. Jer Sveta je misa žrtva Bogočovjeka… Biti kod svete mise i s Kristom se sjediniti to je za nas najspasonosnije što možemo činiti (BI. P. J. Evmard).
Foto: Adoremus.org
Zato, svake nedjelje i na zapovjedne blagdane (ako je moguće i svakodnevno) pobožno slušati Svetu Misu i primiti Svetu Pričest. Isus je rekao: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. (Ivan 6,53-56)
Euharistija koju primaš mora biti sveta. Žalosno je da su mnoge Pričesti koje ljudi danas primaju nesvete, jer neki primaju Tijelo i krv Kristovu čak i u smrtnom grijehu! Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje (l Kor 11,27). Ne može se biti za stolom đavolskim i stolom Gospodnjim u isto vrijeme! (l Kor 10,27). Ako je netko u teškom grijehu, potrebno je da pođe na ispovijed da bi mu se oprostili grijesi. Bolje je ne primiti Tijelo Kristovo, nego primiti ga u grijehu i tako navući na sebe bolest, slabost i smrt duše i tijela (l Kor 11,30).
Zato je dobro ispovjediti se jednom u dva tjedna ili barem jednom mjesečno. Na ispovijed moraš ići i ako imaš samo male grijehe. Kao što i najmanja rupica na odjeći, ako se na vrijeme ne zašije, postaje velika, tako i grijesi. Iako su maleni, ako ih se ne rješavamo, vode velikim grijesima i propasti duše. Đavao će male grijehe upotrijebiti kao temelj na kojem će raditi na uništenju tvoje duše. Sakrament ispovijedi ne donosi samo oproštenje grijeha, to je i sakrament milosti. U svakoj ispovijedi Duh Sveti pokajnika posvećuje milošću koja mu pomaže da živi zdravim životom i snažnim kršćanskim životom.
Svatko tko hoće rasti u Gospodinu, trebao bi pronaći vrijeme koje će provesti pred Presvetim Sakramentom; ponekad treba otići na klanjanje pred Presvetim. Uvijek kad imaš slobodnog vremena iskoristi ga i provedi u predivnom zajedništvu s Gospodinom.
Sveta misa stvara Crkvu
Sveta se misa sastoji od pet dijelova, pet “dvorana” koje se redaju jedna za drugom. U sv. misi mogu se promatrati koraci iz Očenaša: obratiti se Ocu, priznati grijehe, oprostiti, odreći se, prihvatiti sve što od Boga dolaze, čitav križ. Sve što se u misi događa tu je zato da nas dovede do Boga. Misa stvara Crkvu, ona je srce, središte Crkve. Po misi Crkva postaje Crkvom.
Iz euharistije izviru svi drugi sakramenti. To znači da bez mise nema krštenja. Kad katolici slave misu, ne čine to zbog sebe, nego i za sve one koji to ne mogu. Misa je novi savez s Bogom. Misa je smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Ona je njegovo tijelo koje se predaje za nas i za cijeli svijet i krv koja se prolijeva za oproštenje grijehe vjernih, cijelog svijeta, svih ljudi.
1. Ulazimo u prvu dvorana i gledajući u Boga počinjemo: U ime Oca i Sina i Svetog Duha. Priznajemo svoje grijehe i molimo jedni za druge. Ovu Jakovljevu “tabletu” uzimamo kao molitvu liječenja, jer kažemo: I vas braćo i sestre, da se molite za me Gospodinu Bogu našemu. Nakon što smo priznali grijehe trebamo molite jedni za druge. A sv. Jakov kaže ”Ispovijedajte dale jedni drugima grijehe i molite jedni za druge, da ozdravite” (Jak 5,16). Tako se u početku euharistije oslobađamo grijeha i liječimo rane i bolesti. Poslije toga smo zdravi i slobodni da bismo susreli Boga, da bismo ga slavili i častili. U toj prvoj dvorana svećenik može po mogućnosti izmoliti i posebnu molitvu otklinjanja. Prva dvorana završava molitvom dana (zbornom).
2. Potom uđemo u drugu dvorana. Tamo nam Isus Krist govori po tekstovima Svetog pisma na usta čitača. Još živimo u grijehu, napastima i pod jarmom zakona, ali smo u isto vrijeme već u novom svijetu. U čitanjima iz Starog zavjeta govori nam Bog što je još u nama staro, a tada nam u Novom zavjetu donosi Radosnu vijest što možemo biti. Ako ne možeš prihvatiti Božju riječ, ne možeš ni euharistije. Vjera dolaze po riječi. Tek kad te pogodi, takne riječ Božja, možeš molite molitvu vjernih. U toj molitvi, koju mole i laici, može te osjeniti sila Duha Svetoga (Fiat – neka mi bude po tvojoj Riječi). Druga dvorana završava molitvom vjernika. Između propovjedi i molitve vjernika izričeš svoje Vjerovanje, svoj DA Božjoj riječi. U vjerovanju je sadržano cijelo Evanđelje.
3. U trećoj dvorani Isus ti pokazuje stol i kaže: “Molim te, uzmi sad sve što imaš, sve što predstavlja tvoj život, sve ću sada otkupiti, tebe i sve što mi prikazuješ, čega se odričeš, sve će biti od Boga primljeno na oltaru.” Ako ti je nešto važnije od Boga, ako mu to ne predaš, ako imaš nekog idola kojeg mu ne želiš dati, Bog to neće primit. To ostaje na Zemlji, ne dolaze na nebo. Svi laici mogu prikazati sve što čine, svu svoju službu mogu prinijeti na oltar. Tako sve to oduzimaju zlu iz ruke i donose Kristu. “Da bi naša i vaša žrtva bila Bogu ugodna – molimo.” To znači: “Bože, pogledaj na nas i pokaži mi te tri dvorana. Svojom milošću učini ih nama razumljivim, očisti naše srce da vidimo jesmo li ti zaista donijeli ono najbolje i najvažnije. Pomozi nam da živimo sv. misu.” Treća dvorana završava darovnom molitvom. A onda u četvrtu dvoranu.
4. Pošto smo Bogu predali sav svoj život, molimo Duha Svetoga za pretvorbu darova kruha i vina. To je najmističnija i najvažnije dvorana. Tu mi ne možemo više ništa učiniti. Tu sve čini Bog. “Gospodin s vama, gore srca, dostojno je i pravedno zahvaljivati Gospodinu.” Na početku smo dopustili Bogu da nas oslobodi grijeha, da nam izliječi rane da možemo zahvaljivati i primiti njegovo darove od njega koji je Sveti i Dobri (Sanctus). Kad svećenik položi ruke na darove, radi se o dvije stvari: sakramentalnom polaganju ruku i molitvi za izljev Duha. Darovi se pretvaraju u tijelo i krv Isusovu. Molitve ne izričemo više mi, nego molimo riječima Evanđelja. Isus govori; “Ovo je moje tijelo” – i po tome znamo da kruh zaista postaje tijelo Kristovo. U svima sa nama sad događa na oltaru, a događa se za sve ljude svijeta da svi budu izliječeni. “Ovo je kalež moje krvi, koja se za vas i za sve ljude prolijeva za oproštenje grijeha.” Nitko ne smije biti izgubljen, a sve što je bilo izgubljeno sada je spašeno. Ovdje treba ostati trenutak u klanjanju. “Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo…” To znači: skršena je moć đavla, grijeha i smrti. Sad živimo u potpunosti. Kruh i vino postaje tijelo i krv Kristova , prisutni kršćani postaje Tijelo Kristovo – Crkva. Kad Crkva ne bi imala euharistije, ne bi bila Crkva, nego crkvena zajednica. Oni kršćani koji nemaju euharistije, žive od euharistije koja se slavi kod nas i tako su s nama povezani u misi. Četvrta dvorana završava: “Po Krist, s Kristom i u Krist…”
5. Sad smo, dakle, preporođeni, novorođena djeca Božja, i zato možemo moliti Oca – “Oče naš”. Pošto smo mu predali svoj život, može nam on predati sebe. Molimo njega, Jaganjca Božjeg, da nam dadne svoju poniznost i pokornost, molimo ga da nam oduzme naš grijehe i da nam svoj mir kako bismo bili dostojno primiti njegovo darove. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta…”. To se zbiva u misi slavimo za sve čovječanstvo, za zajedništvo anđela i arkanđela. “Gospodine, reci samo riječ i ozdravite će duša moj…” Dakle, duša će naša biti ne slobodni i čista nego zdravi. Nismo zdravi ako ne možemo povjerovati Bogu da nas ljubi, ako bježimo od njega i ako ga se bojimo. Pokazujemo mu svoju nevjeru, svoje rane i stavljamo sve to pred njega u pričesti. Kad smo primili pričest, posve smo povezani s njim, sve mu možemo reći, sve povjeriti, za sve zahvaliti. Sad smo svetohranište, pokaznica. Nosimo ga u sebi u svijet, drugima, da bi smo posvetili cijeli svijet. “Idite u miru!”
Izvor: Rastimo u Gospodinu
Objavljeno: 17. svibnja 2021.
