Osnivač Konferencije sv. Vinka Paulskog, bl. Frederic Ozanam, rekao je da kada svijet odbaci svećenike, laici trebaju istupiti.

Foto: The Catholic Sun

Ponekad je primamljivo ustuknuti i žaliti se na iskvarenost društva. Sve se raspada i civilizacija je u potpunom neredu. No, začudo, ovo nije nov pogled na svijet jer su ljudi u skoro svim razdobljima povijesti govorili slične stvari.Iako u tim izjavama uvijek ima nešto istine, ključno je ne sjediti mirno i gledati kako se svijet raspada. Neka nam primjer bude bl. Frederic Ozanam, francuski laik iz 19. st. koji je tiho mijenjao svijet svojom Konferencijom sv. Vinka Paulskog.

Blaženi Frederic Ozanam je bio uznemiren iskrvarenošću i raspadom društva, ali je odlučio nešto učiniti

I on je civilizaciju gledao na sličan način i uzrujavala ga je iskvarenost koju je vidio svuda oko sebe. Ozanam je jednom prilikom napisao prijatelju: „Nismo li i mi, poput kršćana prvih vremena, bačeni u iskvarenu civilizaciju i društvo koje se raspada?“ Ali on je učinio nešto po tom pitanju. Nastavlja objašnjavajući: „Zbog toga, jednaka zla zahtijevaju jednak lijek; svijet je postao hladan, a na nama kršćanima je da upalimo životnu vatru.“ U istom pismu Ozanam slikovito objašnjava lijek koji će izliječiti slomljeni svijet uspoređujući ga s prispodobom o dobrom Samaritancu.

Budimo poput dobrog Samaritanca oni koji će poviti ranjeni svijet

Današnje društvo vrlo je slično putniku iz evanđelja. Dok je putovao cestom koju je za njega prošao Krist, uhvatili su ga razbojnici, zli ljudi, koji su mu otuđili sve što je posjedovao, blago vjere i ljubavi, i ostavili ga golog i u bolovima, ležeći kraj puta. Naišli su svećenici i leviti. Ovaj put, budući da su bili pravi svećenici i leviti, prišli su oboljelom kako bi ga izliječili, ali u svom deliriju nije ih prepoznao i otjerao ih je od sebe.

Pokušajmo zauzvrat, mi jadni Samaritanci kakvi jesmo, slabi i malovjerni, približiti se  ranjenom čovjeku. Ako budemo samo ono što jesmo, možda nas se neće preplašiti, već će nam dozvoliti da previjemo njegove rane i namažemo ih balzamom; šapnimo mu riječi utjehe i mira, a onda, kada se njegove oči otvore, stavimo ga u ruke onih koje je Bog postavio čuvarima i liječnicima duša i koji su, tako reći, naši vodiči na hodočašću ovim svijetom, budući da oni hrane naš izgladnjeli duh riječima života i obećanjem boljeg svijeta. Ovo je zadatak koji je pred nama, ovo je božanski poziv na koji nas Providnost poziva.

Izvor: Žena vrsna
Objavljeno: 17. svibnja 2021.