7. DAN
PRVI BOŽIĆ U INDIJI
Sveta noć, blažena noć… Mir i tišina vlada nad hazaribaškom okolicom i nad blizom Uraonskom džunglom. Daleko od domovine, sred poganske zemlje, osjećam da je blizu onaj blagdan, za kojim sam toliko žudio, kad sam bio još malen, a koji me i sada ispunja nekom posebnom tajanstvenom srećom. » … Zaista još ovu noć, On će doći …«
Molim se pred priprostim jaslicama u kapelici. Nakon toga sam pošao spavati, da se probudim za ponoćku.
Nešto iza 11 i pol sati daje sluga znak za ustanak. Prekrižio sam se i odmah pomislio na one koji možda i kroz suze misle na mene. Prikazao sam cijeli dan božanskom Djetetu za dobročinitelje. No izgleda da još sanjam… Vani pred vratima čujem četveroglasni: »Sveta noć, blažena noć …« Svega me proželo sveto božićno veselje. Izgledalo mi kao da se nalazim kod kuće. »Spavaj, Dijete slatko, spavaj, Dijete slatko!« svirao je dalje gramofon, kojega je navio brat Ribaš, moj dragi prijatelj još iz Zagreba.
Ustajem veselo i idem u kapelicu. Tamo se skupilo ono nešto malo katolika, koji se nalaze u blizini našeg kolegija. U lijepim odijelima, vedra i ponosna lica, jer se i za njih rodio Krist.
Pod ponoćkom se pjevaju božićne pjesme. Nisu tako lijepe kao naše, ali su ipak božićne, pa su mi drage. Svi po redu pristupaju svetoj pričesti kao u prva kršćanska vremena.
Lako možete pogoditi o čemu sam Isusu govorio, kad je došao u moje srce. Iza majke, oca, rodbine spomenuo sam sve drage dobročinitelje. Jednoga za drugim. Isusu sigurno nije bilo dosadno. Također sam ga molio da ovaj prvi Božić daleko od domovine bude mnogo sreće za mnoge duše, kojima me on namijenio; da moj budući apostolski rad donese mnogim dušama sreću svete božićne noći…
Sutradan popodne bila je mala proslava za naše katolike. Došli su sa svojim bubnjevima i tamburama, pa su bubnjali da se sve uokolo orilo. Svi su bili veseli kao djeca. Meni je u početku nešto manjkalo za veselje. Nije bilo bora, snijega, zime svih onih izvanjskih stvari, bez kojih je nama teško zamišljati Božić. Kasnije sam se ipak i ja uživio u njihovo veselje, pa mi je izgledalo da sam uz kakav lijepi bor i jaslice. Poglavar našega kolegija razdijelio je među ljude mesa, kolača, slatkiša i drugih stvari, koje ti siromasi vide rijetko, jer su veoma siromašni, pa jedva kupe ono malo riže za dnevnu prehranu. Da ste ih vidjeli kako su bili zadovoljni, osobito djeca. Da nam zaslade Božić, došli su nam u pohode neki muzikanti, pa su nam pola sata trubili pred vratima. Da su ostali još malo, ja mislim da bi mi bio barem napukao bubnjić, ako ne bi potpuno pukao.. Čudno je da im nisu trube popucale …
Tako je eto, prošao moj prvi Božić u Indiji. Mislio sam da će mi biti tužan, a kad tamo, Gospodin me obdario velikom srećom i zadovoljstvom. Sigurno su tome doprinijele i vaše molitve.
Moje dnevne molitve su uzvrat i znak duboke zahvalnosti.
Ante Gabrić, DI
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: hkm.hr
Objavljeno: 26.02. 2024.
