icn2.png

» FM 89,4 MHz Mostar i okolica » FM 97,8 MHz Fojnica i Visoko » FM 98,9 MHz Banja Luka » FM 101,2 MHz Jajce » FM 103,3 MHz Sarajevo, Kreševo, Kiseljak, Travnik, N. Travnik i Vitez » FM 105,7 MHz Žepče, Maglaj i Zavidovići » Putem interneta: www.radiomarija.ba » Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV » Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TV » Pretplatnici Telemach

logo2

VIJESTI

ODRŽAN ČETVRTI FESTIVAL DUHOVNE GLAZBE MARIJAFEST BIH

Marijafest 5 5 2018

Četvrti festival duhovne glazbe Marijafest BiH koji je ove godine okupilo 11 glazbenih skupina iz Vrhbosanske nadbiskupije, kao i biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan održan je u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih (NCM) Ivan Pavao II. u Sarajevu.
Susret je započeo Svetom misom koju je predvodio don Mile Vidić, župnik župe sv. Mihovila Arkanđela, Prenj uz koncelebraciju prof. dr. Šime Maršića, ravnatelja Centra, p. Siniše Štambuka, ravnatelja Radia Marije, don Ilije Orkića, župnika župe sv. Ane iz Radunica i Stjepana Didaka, župnog vikara župe Prozor. U prigodnoj propovijedi, na Misi koju su glazbeno animirali mladi članovi glazbenog sastava Spes iz Žepča, don Mile pozvao je mlade da zajedno razmišljaju o tri kreposti. Krepost umjerenosti, hrabrosti i ustrajnosti. Jedna glavna vrlina čovjeka je umjeren biti.
"Draga mladosti, ovu vam krepost posebno stavljam na srce, budite umjereni. Mladi čovjek se lako oduševi, vine se u visine, ali s druge strane lako i pada i ode u dubinu razočaranja. Stoga, neka naša vjera bude čvrsta, bude realna, ona što jest- svakodnevno život, bez izleta u neke visine ili ne daj Bože neke dubine razočaranja", pozvao je mlade, don Mile Vidić istaknuvši na kraju kako mladima danas treba hrabrosti, te kako se ne trebaju bojati biti hrabri i svjedočiti sve ono što žive.
Na kraju Svete mise, nazočnim glazbenim sastavima, obratio se i Josip Milanović, projekt koordinator Centra za mlade Ivan Pavao II. koji se zahvalio svim mladima na dolasku i želji da i ove godine podrže festival duhovne glazbe Marijafest BiH. Nakon svete mise uslijedila je glazbena radionica za sve sudionike festivala koju su i ove godine predvodili Marija i Davor Stipić. Nakon radionica, uslijedio je festival koji je i ove godine bio revijalnog karaktera.
U znak zahvalnosti na sudjelovanje, ali i povjerenju koje godinama pokazuju organizatorima festivala, svim sudionicima uručene su i zahvalnice nakon čega je uslijedila završna točka festivala, himna Marijo Majko koju je izvelo 180 izvođača iz 11 glazbenih sastava koji su se predstavili na četvrtom po redu glazbenom festivalu Marijafest BiH, prenosi mrežna stranica mladicentar.org.

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

Svibanjske pobožnosti

Gospa 02

Svibanjske pobožnosti, odnosno izraženije čašćenje Blažene Djevice Marije tijekom mjeseca svibnja, stara je tradicija Crkve koja svoje korijene vuče još iz srednjega vijeka.
Riječ je o pučkim pobožnostima koje su nastale tako da je narod nosio pred Djevicu Mariju bukete i vijence svježega proljetnoga cvijeća, htijući na takav način njezine kipove i slike još više uresiti i time joj iskazati svoju zahvalnost. Pri tome su joj pjevali razne pjesme i molili marijanske molitve, napose molitvu krunice. S vremenom se ta pobožnost ukorijenila u cijeloj Crkvi, a otkako je u 16. st. odobrena i preporučena, predstavlja narodu vrlo drag oblik štovanja nebeske Majke.

Obično se pobožnost provodi u župnim i samostanskim crkvama i kapelicama, uz slavljenje svete Mise (odatle i naziv “svibanjske večernjice”), kao i moleći krunicu, Lauretanske litanije, pjevajući marijanske pjesme i sl.

S obzirom na takav oblik pobožnosti, dobro je primijetiti dvije stvari i prema njima nastojati oblikovati i način čašćenja Blažene Djevice Marije kroz to vrijeme: s jedne strane činjenicu da se u mjesecu svibnju nalazimo u pouskrsnom vremenu liturgijske godine, a s druge strane činjenicu da Kristovu i našu Majku vrlo često častimo na jedan nedovoljno jasan način, takav koji joj obično pridaje tek ulogu Tješiteljice novoljnih.

S obzirom na prvu činjenicu, odnosno da je riječ o vrlo važnom razdoblju liturgijske godine, kada se sve do blagdana Duhova naročito intenzivno slavi otajstvo Kristova uskrsnuća, nipošto ne bi bilo dobro da to vazmeno vrijeme bude zasjenjeno različitim oblicima pobožnosti prema Majci Božjoj, nego je važno da međusobno budu skladno isprepleteni, kao što su međusobno bili isprepleteni i životi Isusa i Marije.

Potrebno je zato da se i kroz čašćenje Marije u mjesecu svibnju jasno uoči njezina nenametljiva i samozatajna uloga, kao one koja je cijeli svoj život podredila poslanju svoga Sina, ali također da se uoči i njezina uloga kao suotkupiteljice i Majke cijele Crkve. To se lijepo može povezati ne samo kojom dodatnom riječju na početku (svake) svete mise, nego i kroz druge oblike koji kao takvi mogu biti skladni vezivni elementi između krunice i litanija, između marijanskih pjesama i adoracije itd. U tom se smislu mogu sročiti kratke molitve ili tumačenja, čitati prikladni svetopisamski tekstovi ili odlomci nekih knjiga, marijanskih enciklika, razmatranja nad Lauretanskim litanijama ili nekih drugih prigodnih tekstova i sl., a koji kao takvi, ako se skladno i usmjeravajuće podijele tijekom cijeloga mjeseca, mogu postati zgodan način odgajanja vjerničkoga puka i općenito pridonijeti rastu u vjeri. Na takav nas, naime, način pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji uvodi u pouskrsnu mistagogiju, baš kako je to Ona sama činila za svoga života, o čemu nam svjedoče i Djela apostolska, potvrđujući da je bila u uskom zajedništvu s Dvanaestoricom i prvotnom Crkvom, odnosno da su se svi oko nje okupljali, kako to u biti i mi danas činimo. Prostora za takvu povezanost marijanske pobožnosti i vazmenoga vremena ima više nego dovoljno i dobro bi ga bilo iskoristiti.

Također, mjesec svibanj nam može dozvati u pamet važnost ispravnoga načina štovanja Blažene Djevice Marije, a koji se, valja priznati, tijekom povijesti u mnogim svojim elementima udaljio od svetopisamskoga koncepta, do mjere da je Marija u svijesti velikoga broja kršćana postala tek Zaštitnica patnika i Tješiteljica nevoljnika. Na to nas posebno podsjeća molitva Zdravo Kraljice i njezina velika prihvaćenost od strane širokih masa, a u kojoj je Blažena Djevica Marija shvaćena kao ona kojoj vapiju prognani sinovi Evini, kao ona kojoj isti ti uzdišu plačući u ovoj suznoj dolini, a jednako ju tako mole da im nakon ovog (ovozemaljskoga) progona pokaže Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.

Naravno, Blažena Djevica Marija je i u tom smislu naša Zagovornica i Tješiteljica, a naznačena molitva itekako ima svoju veliku vrijednost, no bilo bi vrlo necjelovito pridati joj samo takvu ulogu. Stoga je važno da se ona druga, radosna strana Marijina štovanja, jasno vidi barem kroz vrijeme mjeseca svibnja, pa je dobro kroz različite oblike pobožnosti da upravo to dođe do izražaja. Mogu se tako npr. kroz to vrijeme češće moliti i neke druge marijanske molitve koje su vjerničkomu puku manje poznate, kao npr. Slavna Majko Spasitelja… ili Rajska kruno, rajska slavo… ili Pod obranu se tvoju utječemo…, koje se u Časoslovu nude na izbor pri moljenju Povečerja.

Također, u tom radosnom svjetlu ne treba ni zanemariti nastanak ove pobožnosti, odnosno dobro je prisjetiti se da su vjernici jednostavno htjeli cvijećem ukrasiti Marijine kipove i slike i na takav način, uz pjesmu i molitvu, iskazati joj svoju ljubav i predanje. Stoga se čini opravdanim da se i danas vjernici potiču da kroz mjesec svibanj donose cvijeće u crkve i da ih ukrašavaju, a posebno pri tome krune njezine kipove i slike. Isto se može činiti, bilo privatno, bilo organizirano, na Marijinim kipovima u poljima, na groblju, na raskrižjima i drugim mjestima, a sve se to može još svečanije upriličiti uz ophod u kojemu će se npr. pjevati marijanske pjesme, moliti krunica, litanije itd., a sve završiti svetom misom. Gdje je zgodno, mogu u takvim pobožnostima sudjelovati i školska djeca, kao i drugi staleži, što sve uz dobru pripremu može bitno pridonijeti još ljepšem i radosnijem zahvaljivanju našoj Majci jer je spremno prihvatila Božji poziv da postane Majka Spasitelju svijeta.

I, naravno, pri svemu tomu ne treba zanemariti ni obiteljsko štovanje Blažene Djevice Marije, baš kako nas na takvu cjelovitu pobožnost potiče i papa Pavao VI.:

“To je, u stvari, mjesec u kojemu će kršćani u hramovima i u obiteljskim domovima gorljivije i srčanije uzdizati Mariji prinos svojih molitava i pobožnosti. To je ujedno mjesec u kome će više i obilatije silaziti na nas darovi božanskog milosrđa.”

Izvor: Laudato.hr

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

Posmrtni ostaci biskupa Pavla Žanića preneseni u Mostar

Posmrtni ostaci biskupa Pavla Zanica

U srijedu, 2. svibnja 2018., oko 13.30 šest zvona mostarske katedrale pozdravila su svojim skladnim zvucima dolazak posmrtnih ostataka biskupa Pavla Žanića, koji su preneseni iz obiteljske grobnice iz Kaštel Novoga. Pratitelji iz Mostara i glavni organizatori prijenosa bili su don Željko Majić, generalni vikar, i don Ante Luburić, kancelar – dugogodišnji tajnik biskupa Žanića. Na ispraćaj su se okupili članovi obitelji biskupa Pavla, nećaci i nećakinje, te daljnja rodbina, prijatelji i poznanici. Msgr. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, došao je sa svojim generalnim vikarom msgr. Mirom Vidovićem i tajnikom don Gabrijelom Kamberom. Pridružio se i don Luka Vuco, umirovljenik, koji je kao župnik u Kaštel Novom, stavio dio župne kuće na raspolaganje biskupu Pavlu i njegovoj sestri Jerki 1993. godine.
Nadbiskup je Marin oko 10.00 sati obavio obred ispraćaja uputivši nazočnima pozdrav a zahvalu Bogu za dar života, rada, žrtve i primjera koji je dao u biskupu Pavi, hrabru i vjernu pastiru Crkve u Hercegovini. Pozdravlja odluku da se biskupovi zemni ostatci prenesu i počivaju u njegovoj katedrali. Don Željko je zahvalio svima, napose nadbiskupu Marinu za njegov dolazak, molitvu i upućenu riječ. Sve je prisutne pozvao da 21. svibnja tekućega dođu u Mostar, na svetkovinu Marije Majke Crkve, kada će se svečanom Misom zaključiti “Godina biskupa Pavla Žanića” i predstaviti Zbornik njemu u čast.
Na ulasku u Katedralnu kriptu sv. Josipa zemne ostatke biskupa Pavla, svoga predšasnika, dočekao je s molitvom biskup Ratko sa svećenicima i časnim sestrama iz katedralne crkve. Mrtvački je sanduk postavljen pred oltar u kripti sv. Josipa. U 16.00 sati skupilo se oko 25 dijecezanskih svećenika i više sestara raznih kongregacija.
U homiliji biskup je govorio o Sedam Isusovih poruka s kalvarijskoga križa: Tri su upućene Ocu nebeskomu, Dvije se odnose na Isusa, Jedna na Majku i učenika, Jedna na raskajana razbojnika.
1. Gospodin Isus gleda one koji su ga uzdigli na križ i moli svoga Oca beskrajne ljubavi: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“(Lk 23,34). Te objaviteljske riječi ne odnose se samo na one koji su toga dana poduzeli zločinački pilatovsko-herodovsko-kajfinski pothvat protiv Gospodina slave, nego i na sve grješno čovječanstvo. Isus je zato došao na svijet da pokaže Očevo milosrđe ljudima. O, da bismo svi bili dostojni toga Očeva milosrđa!
2. Isus na križu kao čovjek s ljudskom naravi osjeća pravu napuštenost, ispražnjenost. Zato onaj duboki uzdah: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“ (Mt 27,46). Nije to samo ponavljanje starozavjetnoga psalma (22,1), nego pravi doživljaj dna ljudske naravi. Ali vjekovječni Sin ne umanjuje nimalo sinovskoga povjerenja u vjekovječnog Oca.
3. Kako se približava svršetak ovoga života, Isus očituje srdačno sinovsko predanje Ocu: „Oče, u ruke tvoje predajem Duh svoj“(Lk 23,46). Ovaj Isusov uzdah mi svećenici, redovnici i redovnice ponavljamo svaki dan u povečerju. Kao da predajemo duh svoj Gospodinu da kod njega prenoći pa nam ga ujutro vrati! Daj, Bože, da bismo ga svi s punim povjerenjem i predanjem izgovorili i u predvečerje svoga života!
4. U mukama Isus iznemogao vapije s križa: „Žedan sam“ (Iv 19,28.) Raspeti doista trpi fizičku žeđu, ali kudikamo više onu duhovnu žeđu, koja se odnosi na spasenje naših duša. Gospodin žeđa za našom ljubavlju, za odgovorom na njegovu ljubav.
5. Prije nego će predati duh svoj, Isus izgovara riječ „Dovršeno je“ (Iv 19,30). Došao je izvršiti volju Očevu, i sada na svršetku kaže: „Djelo je dovršeno! Oče, sve sam izvršio što si mi zapovjedio.” To je smisao i našega ovozemnoga života i u odnosu na vječnost.
6. Poruka Umirućega s križa upućena je njegovoj Majci i učeniku kojega je volio: „Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti majke!“ (Iv 19,26). Marija je pod križem nova Eva. Ivan je pod križem predstavnik ljudskoga roda, pa je preko njega Isus svima nama dao Mariju za duhovnu Majku. Duhovna je Majka kudikamo jača od fizičke pod riječi Gospodnjoj.
7. Desni razbojnik u određenu trenutku javno priznaje Isusovu svetost i svoju grješnost i moli Spasitelja: „Sjeti me se, kada dođeš u kraljevstvo svoje“. Gospodin mu odmah odgovara: „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43). Isus je počeo moleći Oca da oprosti svima koji griješe ne znajući što čine, i evo na svršetku na konkretnu primjeru pokazuje kako se prašta zloglasnu razbojniku koji traži samo spomen u kraljevstvu nebeskom. Isus ga proglašava svetim za života. Zločinac pa svetac! Eto to je ljudsko obraćenje. To je božansko Otkupljenje.
————————-
Biskup je na kraju iznio crkvene razloge prijenosa posmrtnih ostataka biskupa Pavla iz Kaštel Novoga u Mostar.
O Stoljetnici rođenja biskupa Žanića, na spomendan sv. Atanazija, biskupa i crkvenoga naučitelja, 2. svibnja 2018. prenesene su kosti nekadašnjega mostarsko-duvanjskog ordinarija iz obiteljske grobnice iz Kaštel Novoga u katedralnu kriptu sv. Josipa u Mostaru.
Prema crkvenom običaju i kanonu 1178 postupak s obzirom na ukop pokojnoga biskupa posljednje mu biskupije jest ovaj: „Neka se sprovod dijecezanskog biskupa obavi u njegovoj stolnoj crkvi, osim ako je sam izabrao drugu crkvu.“ Kanonski je bilo da biskup Pavao bude pokopan u ovoj katedralnoj kripti, pogotovo što je i sam uvelike sudjelovao u gradnji ove katedrale. Ali se od općega kanona više poštuje biskupova osobna pisana oporuka da bude pokopan u drugoj crkvi, neovisno o katedrali. Bilo bi normalno da je biskup Pavao oporučno ostavio da bude pokopan doista u drugoj crkvi, na primjer u župnoj crkvi sv. Petra, gdje je bio kršten, u Kaštel Novom 2000. godine. Ali nije.
Biskupova usmena želja, izražena pred nekim svećenicima u nekoj prigodi, – u pisanoj Oporuci iz 1985. o tome nema ništa – preporučivala je da bude pokopan u obiteljskoj grobnici u Kaštel Novom. Kao njegov nasljednik tu sam želju tako poštovao da sam to stavio i u njegovu Osmrtnicu. Jednostavno se htjela poštovati njegova usmena želja.
Možda je još jača usmena želja da se pokojni biskup Pavao pokopa u Kaštel Novomu bila njegove vjerne sestre Jerke (rođ. 1913.), koja ga je pratila 52 godine kao svećenika i biskupa, od 1941. do 1993., koja je sigurno željela pohađati njegov grob u Kaštel Novom i moliti se za bratovu dušu i koja ga je nadživjela osam godina.
Nakon Jerkine smrti, preminula 26. travnja 2008., počelo se, prije više vremena, razmišljati i razgovarati s njegovom širom obitelji o eventualnom prijenosu njegovih posmrtnih ostataka u Mostar. Kada se uvidjelo da nema primjedaba od strane obitelji, da je crkveni pisani kanon o biskupovu pokopu u katedralu stabilniji od njegove obične usmene želje, trenutačno izražene, da ni više vlasti ne bi imala nikakvih primjedaba, odlučeno je da se pristupi konkretnu prijenosu u povodu Stoljetnice njegova rođenja, 2018.
Više nas je crkvenih razloga potaknulo na ovaj čin:
Biskup je Pavao, nakon biskupskoga ređenja, na današnji dan – 2. svibnja 1971., u sve vrijeme svoje biskupske službe, i koadjutorske i ordinarijske do Papina prihvaćanja njegova odreknuća, 24. srpnja 1993., bitno vezan uz Mostar, uz gradnju ove katedrale i uza službu u ovoj katedralnoj crkvi.
Biskup je Pavao u ovoj Mostarsko-duvanjskoj biskupiji pune 22 godine djelovao, a 12 godina u katedrali propovijedao, svete sakramente dijelio i župnike i kapelane ovdje postavljao. Njemu i nakon smrti po svim pravima i pravilima pripada mjesto u biskupskoj grobnici u kripti ove katedrale koja je stolna crkva ove i njegove dijeceze.
Biskup je Pavao svojski, nesebično i požrtvovno rješavao sve biskupijske probleme, među kojima na prvom mjestu: „hercegovački slučaj“, otkako je počeo djelovati kao koadjutor, 1971., i „međugorski fenomen“, otkako je postao ordinarijem, odnosno od same “pojave” Međugorja, 1981. Stoga njemu pripada i biskupska grobnica u ovoj kripti mostarske stolnice.
Biskup se Pavao, rješavajući spomenute probleme sa svojim ordinarijem biskupom Petrom i s najvjernijim suradnikom svećenikom don Markom potom kotorskim biskupom, najviše vodio svojim mladomisničkim geslom: „U vjeri, nadi i ljubavi“, odnosno svojim mladobiskupskim istim geslom izraženim na latinskom jeziku: In fide, spe et caritate. Stoga mu s pravom pripada mjesto u ovoj kripti sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, uz biskupe Petra i Marka. Dao Bog da vjernici ovdje nalaze potrebnu snagu vjere, ufanje i ljubavi u svome životu.
Biskup se Pavao i u rješavanju tih i svih drugih sporova kao i u svemu pastoralnom – naučiteljskom, posvetiteljskom i upraviteljskom pogledu – nastojao pridržavati u najvišem stupnju stožernih kršćanskih krjeposti: razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti. Nema cjenjenijih kvaliteta za jednoga kršćanina, pogotovo za biskupa.
Tematski radovi dijecezanskih svećenika – Ž. Majića, B. Goluže, I. Drmića, I. Puljića, A. Komadine, A. Luburića, A. Pavlovića, K. Puljića, I. Štironje, M. Krešića, M. Šutala, I. Turudića – kao i prof. mr. Antona Šarca, objavljeni u posebnim Prilozima Crkve na kamenu od lipnja 2017. do svibnja 2018. pokazali su da je biskup Žanić na svim područjima u Crkvi i u društvu, talentirani crkveni strateg i revan širitelj i učvrstitelj Kraljevstva Božjega na području koje mu je Apostolska Stolica povjerila.
Istina mu je Kristova bila vrhovno načelo. Istina izražena u Kristovoj ljubavi. Istina Kristova za koju se u svakome trenutku bio spreman ne samo boriti metodom dijaloga, nego i žrtvovati svjedočanstvom svoga života.
Nije on bio u obrani Istine o Presvetom Trojstvu – Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, o Mariji Bogorodici, o Crkvi Kristovoj, o Svetoj Stolici fizički mučen i na križ razapinjan. I u tom pogledu nema mučeničkih obilježja. Ali može se reći da gotovo nije bilo klevete i laži, smutnje i škandala koji mu nije pripisivan, počevši od nedokazivih prijestupa na moralnom području do još manje dokazivijega suradništva s bezbožnom komunističkom Udbom, kao, na primjer, prošle godine u besramnu filmu.
I iz spomenutih objavljenih Priloga, a još više iz drugoga Žanićeva Zbornika „U vjeri, nadi i ljubavi“, koji uskoro izlazi iz tiska, pokazuje se Žanićevo lice sjajno ko podnevno sunce, kao i Lice Crkve koje je on kao svećenik i biskup predstavljao. Upravo u onome u čemu je napadan i potvaran može biti uzorom onima koji su na njega sasipali drvlje i kamenje.
Nakon biskupova pokopa u Kaštel Novom, kada smo svakoga 11. siječnja u ovih osamnaest godina obilježavali njegov smrtovdan u ovoj katedrali – kao da nam je uvijek nešto bitno nedostajalo. Od danas nam to ne će više nedostajati. Ovdje počivaju biskupovi posmrtni ostatci, koji će se o uskrsnuću mrtvih preobraziti i povezati s njegovom besmrtnom dušom.
I ne treba se čuditi ako se jednoga dana, uz odobrenje Svete Stolice, otvori dijecezanski proces o bogoobličnim, stožernim i drugim moralnim krjepostima ovoga vjernoga i vrijednoga biskupa Katoličke Crkve i službenika Božjega.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Izvor: Crkva na kamenu

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

Otac ljubavi

Otac ljubavi webUsidren u srcu Božjem! Misli i svjedočanstva majke Basilije Schlink.

Poštovani, najavljujemo još jednu rubriku koja će svake subote obogatiti program našeg radija.
Prve misli poslušajte u subotu 5. svibnja u 14:45h.

Možemo li se stvarno tako izraziti! Kroz kakve sve dubine ljudske patnje moraju mnogi proći!
Na nas djeluju, osim potresnih doživljaja, nepravdi, katastrofa našeg vremena, istovremeno i osobni deficiti našeg života, ostavljajući u nama svoje tragove. Mnogi nisu nikad upoznali svoga tjelesnog oca. Mnogi ga poznaju, ali ne gaje nikakvu ljubav prema njemu - često baš suprotno, a time se istovremeno zatamnjuje slika o Bog Ocu...

Urednica Nikolina Beljo.

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

“Evo, činim sve novo!”

Zupa sv Ivana Ap i Ev

Župa sv. Ivana Apostola i Evanđelista organizira, po treći put, veliki koncert duhovne glazbe “Evo, činim sve novo!”.

8. svibnja u 20:00 sati!

 

Evo cinim sve novo 2018

Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!

 

Potkategorije

Dragi i poštovani naši slušatelji,

Poslije dugo vremena da Vam se ukratko javimo i predstavimo. Naime, zasigurno ste već uočili preko radio valova ili stranice pa čak i stranice na facebooku da je RM s ovim ljetom krenula i s novom ekipom. Nova je, zamjenica glavnog urednika i promotor. Novi je i stari ravnatelj/glavni urednik.  

Pa idimo redom!

Nova zamjenica glavnog urednika je Ruža Hrkać (Mostar),

Novi promotor je Dražen Janko  (Žepče),

A novi/stari glavni uredik je p. Mato Anić (Sarajevo).

Bivšim djelatnicima: Davoru Brđanoviću, Nikolini Marčić, Ružici Rotim, Kristini Biokšić, Danici Škutor i p. Siniši Štambuku od srca zahvaljujemo za sve dobro što su ugradili i ostavili na RM, te im želimo obilje Božjeg blagoslova na novim službama i poslovima.  

Želimo s Vama podijeliti i veliku radost zbog lijepog broja novih suradnika i volontera. Oni su stup RM. Bez njih (Vas) ona ne postoji. Jedni su svoj doprinos dali i ostavili trajni trag na našem radiu, drugi su nastavili svoju misijun a treći tek počeli. Svi ste vi dio Marijina djela. Neka Vas Gospa čuva u svome srcu.

Napravili smo i stanovite izmjene u programskoj shemi. Vjerujemo nabolje.

Na koncu velika hvala svima Vama dragi naši dobročinitelji. Naše donacije nisu velike, ali su nam dragocjene. Poznata nam je Vaša ljubav prema Gospi i vjerujemo da zajedno možemo dalje, više i bolje.

Neka Vas sve prati Božji blagoslov i Gospin zagovor.

  1. p. Mato Anić 
na danasnji

Duhovni kutak

Žito i kukolj rastu u meni, Gospodine. Želio bih ljubiti čitavim bićem, ali popustim i nadvlada me sebičnost. Želim služiti onima koji me okružuju, a opet tražim udobnost i pažnju za sebe. Pomozi mi spoznati samoga sebe, a osobito upoznati i voljeti Tebe. Amen.

Koji dio našeg programa najradije slušate?
Glasujte za emisiju mjeseca - Srpanj
Glasujte za pjesmu tjedna 23.7.-30.7.

Pismo urednika

FGTAB.png

VGTAB.png

footlogo.png

 

 

 

Studio Sarajevo
Zagrebačka 18, Sarajevo 71000, BiH
Program uživo: +387 33 260 260, +387 33 260 261 | Redakcija: +387 33 263 055 | Fax: +387 33 263 056

 

Studio Mostar
Blajburških žrtava 33E. Mostar 88000, BiH
Program uživo: +387 36 312 400 | Redakcija: +387 36 312 401

Sva prava pridržana - Radio Marija.

designer17