Sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči:
Zaista,zaista kažem vam: jedan će me od vas izdati."
Iv 13,21
Foto: Getty images
Isus je, kao istinski čovjek, osjetio krajnju napuštenost, odbacivanje, nerazumijevanje, pogrešne i nakaradne interpretacije svog poslanja, izrugivanje, izdaju, cinizam, zajedljivost, ismijavanje, prozivanje.. Na njega se obrušio sav onaj jad što provire iz pale ljudske duše, sve ono smeće što se, rođeno grijehom, nataložilo u srca stvorenja pa onda gledalo i čekalo da se, u bijesu, istovari na čisto polje Kristove ljubavi.
Isus je neizmerno patio zbog tih unutarnjih bičevanja i razapinjanja i prije nego li je njegovo tijelo podnijelo strašna fizička razdiranja. Nije svojim božanstvom prikrivao, ublaživao ili odbijao niti jednu bol, vanjsku ili unutarnju, već ih je proživljavao svojom istinskom ljudskošću vazda imajući na pameti naše spasenje.
Znajući za Judino izdajstvo, bio je potresen u duhu, čuvšii za Lazarevu smrt i gledajući grad Jeruzalem, tužan je plakao, u Maslinskoj je gori i na križu vapio Ocu nebeskome...
Kolumna: Božja riječ kao inspiracija
Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge "Majka Krispina" u Međugorju
Ne stidimo se svojih boli niti osjećaja u kojoje zapadamo bičevani životom. Oni su nam svojstveni kao ljudima,ali ih nastojmo živjeti u istinoljubivosti i predanosti Kristu te iz njih izvlačiti duhovne koristi i blagoslove.
Ne dopustimo da nam iskliznu iz ruku dok nam Bog nudi vječnost. Uzmimo k srcu Judin primjer u kojem se ogleda ljudska slabost na nagovore Zloga.
Dok se grozimo nad njegovom izdajom, nad slijepoćom i tvrdoćom njegova srca, nad nijekanjem prijateljstva s Isusom, pa kažemo:
"Ja to nikad ne bih učinio." - sjetimo se svojih grijeha i povreda koje smo nanijeli Vječnoj Ljubavi.
Zar ga ne izdajemo svaki puta kad prezremo njegove zakone i odnosimo se prema njima kao da ih je donio neki zaboravni maloumnik, kada prljamo srca osudama, jezikom i ogovaranjima pribijamo bližnje na stub srama, služimo se neistinama da bi smo opravdali svoje laži, sramno i bludno griješimo, varamo i krademo, lažno svjedočimo i na svakakve načine, nadahnute sotonskim uplivom, kaljamo prijateljstvo s Kristom.
Nemojmo misliti da, ako nismo javno i izrijekom zanijekali Isusa, dok ga niječemo životom u "tajnosti"- nismo izdajnici njegove ljubavi.
Juda nije vjerovao u Kristov oprost i sam je sebi presudio ali mi smo poučeni, znamo da se, dok živimo, u pokajanju možemo odreći svake izdaje.
Što onda čekamo??
Danas je pravi trenutak jer sutra je daleko od nas.
"Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega."
Mt 26,24
Prepustimo se, zato, blagotvornoj ljubavi s križa i svetoj pouci koja nam s njega dolazi:
"Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom."
Iv 13,8b
Prihvatiti Krista znači priznati ga Gospodarom svoga života, svega onog što jesmo i što činimo, bezrezervno ga slijediti poštujući njegovu svetu Riječ, zakone i savjete te time pokazati svoje predanje i raspoloživost da nad nama ispuni misiju zbog koji je sišao sa nebesa. Naše "da" tj. podlaganje njegovoj svetoj volji je uvjet ispunjenja te misije, onaj njen dio koji nas osobno uključuje kao aktivne sudionika vlastitog spasenja.
Ako ne pružimo nogu, ruku, srce, cijelo svoje biće k Isusu da ga svojom žrtvom opere i oslobodi uzništva, ne možemo imati dijela s njim tj. blagoslov njegove dobrovoljne žrtve ljubavi ne može se izvršiti nad nama.
On jeste došao da opere svako ljudsko biće od grijeha ali svako ljudsko biće, nažalost, ne želi surađivati s Božjim načinima već sa svojim osobnim, često nadahnutim sotonskim uplivima, te tako propušta kupku oslobođenja.
Zato mu budimo vjerni, slijedimo njegove svete stope da se ne pogubimo u mraku vlastitih slabosti i da u nutrini možemo vazda čuti evanđeoske riječi: "Uskrsnu! Nije ovdje!"
Mk 16,6
Neka vam je svima blagoslovljena najveća nada života u vječnosti, Uskrs Gospodina našega Isusa Krista!
Izvor: Radio Marija BiH
Objavljeno: 18.travnja 2022.
