Negodovao trgovac neki na tržnici: „Uzaludne su propovijedi, uzalud religija i vjera kad ljudi su jednako pokvareni“. Slušao ga jedan starac pa mu se požali: „Kupio sam sapun kod tebe, a unuk mi idalje ima prljave ruke“. „Sapun je u redu“, odgovori trgovac, „tvoj unuk neka ga upotrijebi, nek opere ruke“, s podsmijehom se obrati starcu. A starac mu reče: „Zašto onda govoriš protiv Boga ako su ljudi nepošteni, jer kao što treba upotrijebiti sapun da bismo se očistili, tako treba živjeti po Božjem zakonu da bi religija bila djelotvorna“.

Foto: Getty images

Svaki čovjek ima izgrađen stav o svijetu, svjetonazor, uvjerenja i sva naša djelovanja rezultat su vlastitog shvaćanja. Javni život, odnos s dugima i marketinška promocija vlastitih kvaliteta stvaraju dojam kako su drugi uspješniji, sretniji, zadovoljniji. Naš svjetonazor zato upada u kušnju da se prilagodimo tržištu vrednota, da PR-ovski postupamo, te kao religiozni ljudi pomislimo kako su bezbožnici uspješniji. Razmatranja 27. nedjelje kroz godinu razrješuje dilemu: žive li nepravednici bolje od vjernika. Može li biti blaženiji onaj koji ne vjeruje, ne ide u crkvu i ne izvršava Božji zakon? Što nam je konačni cilj: zarada, slava, sreća, mir ili...? Mogu li nas zadovoljiti poticaji iz današnje službe riječi: „pravednik će od svoje vjere živjeti“ (Hab 2,4), „poklonimo se Gospodnu koji nas stvori“ (Ps 95, 6), „zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje“ (2 Tim 1, 8), „učinili smo što smo bili dužni učiniti“ (Lk 17, 10).

Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika

Francois Varone u knjizi „Nevolje s odsutnim Bogom“ problematizira vjeru u Boga u postmodernom dobu obzirom na nedaće, nevolje i zlo s kojim se susrećemo. Iznosi tezu kako iz doba ranog djetinjstva nosimo pogrešnu sliku roditelja i kao takvu je na pogrešan način projiciramo na Boga-Oca. Navodi, dijete pristupa roditelju motivirano strahom od svijeta koji nas okružuje ili korisnošću jer nas roditelji štite i hrane. Kao nezreli vjernici skloni smo i Bogu pristupiti u molitvi da bi nas zaštitio od svijeta ili pak priskrbio neku korist. Božjeg sina razapeli su udruženim snagama duhovno protivne skupine, vjernici iz straha, farizeji koji su se plašili ne izvršiti neki od propisa slabo se pitajući jesu li doista Božji, i vjernici iz koristi poganski Rimljani koji su se usudili klanjati mnoštvu lažnih bogova. Zreo vjernik Bogu pristupa slobodno ne motiviran strahom ili korisnošću, već željom da štuje Boga stvoritelja, uzdržavatelja i posvetitelja. Istinski vjernik dobro čini iz ljubavi i osjećaja poštovanja Boga, njegovo ponašanje nije uvjetovano time kako drugi žive i kakve rezultate postižu. Ne uspoređujmo se s drugima jer oni su drukčiji, mi smo posebni, jedinstveni jer smo Božji.

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 02.listopada 2022.