Na poticaj Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) da se u korizmi svakodnevno u jednoj biskupskoj konferenciji slave mise za Sinodu te za žrtve ratova u Ukrajini i Svetoj zemlji, u sjedištu HBK euharistijsko slavlje predvodio je biskup Šaško
Izvor: Hrvatska biskupska konferencija - www.hbk.hr
Na poticaj Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) da se u korizmi svakodnevno u jednoj biskupskoj konferenciji slave mise za Sinodu te za žrtve ratova u Ukrajini i Svetoj zemlji, u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u četvrtak 22. veljače 2024. euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji je bio generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije dr. Krunoslav Novak, izvijestila je mrežna stranica Hrvatske biskupske konferencije.
Uvodeći u misno slavlje, biskup Šaško istaknuo je kako je u tome slavlju molitveno prisutna cijela Crkva u Europi. „Ona nam povjerava da mi, vjernici u Hrvatskoj, danas nebeskomu Ocu prinesemo molitvu hvale i prošnje, osobito za Sinodu, za zajednički hod Crkve, i za mir, povezani sa žrtvama ratnoga nasilja u Ukrajini i u Svetoj zemlji“, rekao je biskup. Primijetivši da će možda nekomu izgledati da su te dvije velike nakane previše raznorodne za jedno slavlje, biskup je protumačio da se uvijek slavi isto Kristovo otajstvo koje povezuje Stvaranje i Otkupljenje, križ i uskrsnuće, dar Duha i po njemu život Crkve u prolaznosti i u vječnosti. Istaknuo je da je „predivno živjeti sigurnost vjere i osjetiti da u Crkvi uvijek netko za nas moli, za svakoga se nađe mjesta i nitko nije napušten. Istina je to puna utjehe koja nas pridiže u svakoj nevolji i tješi u našim slabostima.“
Biskup Šaško homiliju je prožeo misnim psalmom „Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam“ zapitavši kakav je okus i miris, kakav je zvuk toga psalma pomiješan s parajućim zavijanjem sirena u ukrajinskim gradovima? „Što može bolje provjeriti koliko je duboka riječ da je Gospodin moj pastir i da ni u čemu ne oskudijevam od ljudi koji ne znaju hoće li danas doći do malo hrane i vode za sebe i za svoju djecu? Neće preskočiti redak o zelenim poljanama i odmoru ni oni koji vide samo blato rovova i ugasle oči pokraj izgorjele izbačene tenkovske kupole. I čovjek koji danas živi radost u prolaznomu blagostanju osjetit će da je u tim kiticama neizostavna ispovijed: da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom“, kazao je mons. Šaško. Istaknuo je da taj psalam koji povezuje riječi iz Poslanice sv. Petra apostola i objaviteljski razgovor u Cezareji Filipovoj, pjeva o otajstvu ljudskoga života i „poput karike povezuje našu čežnju za radosnim hodom Crkve i čežnju za mirom u svim odnosima, a danas osobito međunarodnim.“
Dotaknuvši se blagdana Katedre sv. Petra, primijetio je da danas prva asocijacija na riječ ‘katedra’ nije ni ona apostola Petra ni biskupska sjedišta u katedralama. Prevladavajući okvir je sveučilišni, „ali znamo da se u toj slikovitosti misli na razna mjesta koja su postala stvarni ili pak umišljeni ili željeni autoriteti.“ „Kaže se da se na katedrama rađaju, da s katedra dolaze revolucije i ratovi. Nije se teško s time složiti, osobito ako katedra izgubi odrednicu životnoga hoda i usudi se zanemariti životnost. Tada se rađaju ideologije koje život umanjuju, gase, što je ujedno i suprotnost smislu i značenju autoriteta, a to je doslovno povećanje, razvoj i ‘rast’“, rekao je mons. Šaško.
Govoreći o Šimunu Petru, „svjedoku Kristovih patnja“, biskup je istaknuo da Petar koji je prošao kušnju ljubavi upozorava starješine u Crkvi, „ali to vrijedi za sve kojima je povjerena odgovornost za zajednicu, od obiteljske do narodne: pasite stado, brinite se za ljude, ‘ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno’. Tamo gdje je prljav, nepošten, sramotan dobitak posrijedi (bez obzira koje vrste) nastaju sukobi, a u konačnici ratovi. Tamo gdje se ne njeguje istina pročišćena brigom za bližnje, nema uporišta i nema oslonca; nema poučavanja i zajedničkih traženja; nema poticaja za zajedničkim hodom i nema otajstva ni smisla koji bi ga nosio.“ Biskup je poručio da je jedina katedra na kojoj nema ni trunka prljavoga dobitka Kristov križ.
„U svijetu punom nemira i strepnja, nepravda i zbunjenosti, čini se da sile zla pobjeđuju. Zbog toga je dragocjena Radosna vijest Kristove objave: Moju Crkvu vrata paklena neće nadvladati. Neće nadvladati, tako glasi naš hrvatski prijevod. Još tijekom studija za uši mi je zapeo taj neobičan izričaj i pitanje: zašto Isus spominje vrata? Bilo bi razumljivije: neprijateljske, paklene sile neće nadvladati. Kako to da se vrata protiv nekoga bore i vrata nadvladavaju ili nenadvladavaju? Tumačenja mogu biti razna, ali smatram korisnim uzeti u obzir i sljedeće. Naime, Crkva je i sebe stoljećima promatrala kao utvrdu u kojoj se, iza vrata, moglo osjećati sigurnim, dok bi izvan njih vjernici bili izloženi napadima. Protiv neprijatelja se borilo da se ne vrati, da neprijatelj ne uđe. Takav pristup nudi sliku odvojenosti Crkve od svijeta.
No, Isusovu riječ smijemo vidjeti tako da paklena vrata neće moći učiniti ništa da spriječe Crkvu u oslobađanju zatočenih grijehom. Tu je snagu Duha Krist dao Crkvi, istoga Duha koji je njega pomazao da navijesti slobodu, da navijesti Radosnu vijest siromasima, da sužnje vrati u radost. Vrata mogu spriječiti napadače da osvoje, ali ovako se Crkvu može vidjeti kako osvaja ljubavlju srca onih koje je Krist otkupio na križu“, protumačio je biskup. „Katedra u konačnici govori o snazi i ljepoti istine koja se ne dopušta zatvoriti i čuvati, nego nam je dana da ju naviještamo i njome oslobađamo. I pravedan mir u svijetu i radost Crkve koja raste iz prihvaćanja istine i pouzdanja u Gospodina danas je pred nama, ali mi smo u njoj. Ako trebamo proći i dolinom smrti molimo da nas prati dobrota i milost“, kazao je mons. Šaško.
„Dok molimo za našega Papu, da na Petrovoj katedri naviješta Radosnu vijest i poučava, utvrđuje Crkvu u vjeri i jača oslonce u Istini koja otvara sva vrata za zajedništvo vječnoga života, ponajprije danas, braćo i sestre, gledajmo sebe u tome daru. U liturgijskim molitvama danas nakane su sažete ovako: da nas ne pokolebaju pomutnje, zablude ovoga svijeta; da prispijemo vječnoj baštini; da pričest bude zalogom jedinstva i mira“, zaključio je biskup Šaško.
Na kraju je preč. Novak potaknuo okupljene da i nakon mise pronađu vrijeme kada će u svojoj molitvi iskazati Gospodinu vapaj za žrtve stradale u ratu i za Sinodu o sinodalnosti. Misu je uživo prenosio Hrvatski katolički radio, a na njoj su sudjelovali djelatnici ureda i ustanova Hrvatske biskupske konferencije.
Izvor: hbk.hr
Objavljeno: 22.02. 2024.
