4. DAN
POHOD TIGRA U HAZARIBAGHU
Kad sam pred nekoliko dana došao amo u Hazaribagh, da započnem s učenjem bengalskog jezika, rekoše mi da od vremena do vremena dolazi tigar čak u naš vrt, ali da je to veoma rijetko, pa se ne treba bojati. Nego taj »veoma rijetko«’ morao se dogoditi baš čim sam ja došao.
Odšetao sam se jednoga poslijepodneva do našeg ribnjaka. Izmolio sam putem krunicu i vraćao se. Jedva sam malo odmakao, kad nasta vika djece: »Bagh, bagh! Tigar, tigar leži uz ribnjak i sunča se!« Nazdravlje, pomislim, nije našao drugo mjesto, nego baš naš ribnjak. No, bio je barem toliko pristojan, pa mi nije ništa zlo učinio.
Brat Ribaš uze pušku i poleti prema ribnjaku. No tigar je uvidio da je pametnije uteći prije, jer se nije šaliti s europskim puškama, koje su mnogo opasnije od indijskih sjekira.
Moj je, eto, prvi susret s tigrom sretno završio. Neka samo i nadalje tigrovi i zmije budu dobri sa mnom, pa ću i ja biti dobar s njima …
Koju riječ reći ću reći i o zmijama. Zmija uglavnom ima samo za kišnog doba. Kroz ostalo vrijeme su rijetke Tako ih, na primjer, kroz suho doba nema, a zimi se uvuku u svoji rupe, jer im je studeno. Kad su polja pod vodom i kad voda uđe i njihove rupe, onda izmile van.
Ima li ih puno? Pa ima dosta, osobito u našoj misiji. No, nisi sve otrovne, a među otrovnicama ima više i manje pogibeljnih. Naj pogibeljnije su tri: kobra i još dvije kojima još ne znam imena. Ako se u roku od deset minuta nakon ugriza ne upotrijebi protuotrov gotovo je. Kod drugih otrovnica nema smrtne opasnosti, samo je čovjeku slabo kroz kojih mjesec dana. Često povraća, po tijelu mi se pojave i rastvore razni čirevi… Ali, ako se upotrijebi protu otrov a ima ih dosta i veoma jakih poslije nekoliko sata sve je u redu. Baš je nedavno po noći zmija ugrizla jednu djevojčicu. Došli su zvati oca Vizjaka oko dva sata u noći. On joj je dao protu otrov i ujutro je mala došla i na svetu misu.
A što je s misionarima? Veli se da do sada nijedan nije umro od ugriza otrovnice. Bilo kako bilo, nema sumnje da Anđeo Čuvar pazi na nas. U našu su se kuću više puta uvukle zmije, ali nitko nije stradao. Mi smo oko kuće također zasadili neko posebno grmlje i neku travu, što zmijama jako zaudara.
Inače, čovjek nakon nekog vremena i ne misli na te stvari, sjećam se dobro kako sam prvih večeri u Bošontiju točno sve pregledavao i sve zatvarao, a sad kad sam se vratio, imao sam dvoja vrata i tri prozora širom otvorena. Čak sam i vani spavao. Po noći je obično najopasnije, ali mi imamo visoke krevete i mreže za komarce, koje ujedno služe i protiv zmija, jer ako ne može kroz nju komarac, neće se ni zmija provući.
Vani za nas nema tolike opasnosti, jer imamo cipele. Indijci svi idu bosi, pa je naravno da ih zmije lakše ugrizu.
Ante Gabrić, DI
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: hkm.hr
Objavljeno: 23.02. 2024.
