Divno napredujem u vjeri, pa se samozadovoljno promatram u ogledalu, ali kada dočujem vijest o nevolji svog poznanika, zatitra mi na usnama osmijeh, koji razotkriva svu moju bijedu i bijedu cijelog ljudskog roda. Kao u borilačkom ringu ranjavamo jedni druge na sveopće veselje demona koji nas okružuju.

Piše: Trpimir Matković

I tako stoji zbunjeni čovjek nad svojim krvavim ranama, tražeći melem i lijek. Isus Krist nas uči, da je jedini lijek oprost. Čak je s time suglasna i ateistička znanost, dokazujući da unutarnje izjedanje jest prethodnica teških smrtonosnih bolesti.

Kako oprostiti teške-najteže zločine? Čovjeku je to jednostavno nemoguće, ali ako zavapi Bogu da mu dadne takvu nadnaravnu snagu - sigurno će ju i dobiti od samog Izvora milosrđa. Neprijatelja moramo blagosloviti, zaželjeti mu svu sreću i otpustiti ga iz duše kao crva koji istu rastače. U recidivu srdžbe i bijesa cijeli postupak se ponavlja (blagoslov, lijepe želje i otpuštanje). Time stvaramo preduvjete za svoje fizičko i duhovno zdravlje.

A osveta? A što je s osvetom koji sam dugo smišljao i osmišljavao? Ne miješaj se u Božje poslove! Tvoje je, da oprostiš kako bi sebe spasio i sebe osposobio za izvršavanje Božjeg nauma za tebe.

Izvor: RM BiH
Objavlejno: 17. 8. 2024.