Neusklađenost kulta i kulture, prava i pravde, obveze i običaja sveprisutno je u našem društvu. Uslijed toga među nama nastaje unutarnja podvojenost, poremećaj ponašanja, mišljenja, osjećanja. Proživljavamo kolektivnu neurozu prisilnih misli, riječi i radnji kao pokušaja da se ublaži nametnuta nesređenost. Opsesivno-kompulzivni poremećaj obilježen je mislima, porivima i radnjama koje osoba osjeća prisilu poduzeti u strahu od lošeg ishoda. Prisilne radnje, rituali i postupci imaju simboličko značenje, npr. pranje ruku znači želju da se oslobodimo osjećaja kako smo prljavi. Odustajanje od prisilnog rituala dovodi osobu u stanje da se suoči sa strahom od kojega bježi a izvršenje donosi privremeno rasterećenje
Evanđelje opisuje Isusovo sučeljavanje s protagonistima prinudnog ponašanja u narodu koji su umjesto izlječenja ljude više gurali u poremećaj. Kultura je označavala određeno ponašanje za uspješnu obradu zemljišta a nametnut je kult, obred i ritual koji nije imao svrhu. Zaluđeno su se držali propisa, zakona i prava a pri tom su u svojoj sebičnosti zanemarivali pravi cilj, svrhu i smisao pravnih akata. Ljudima su besmisleno nametali obveze ne uzimajući u obzir njihove mogućnosti, okolnosti i običaje s kojima su se nosili i to se zbiva u svakoj državi. Nezdrav kult, zakon i radnja predstavljaju opsjednute, zaluđene i prinudne postupke koji će se loše odraziti na poslovanje, imanje i odnose općenito.
Prvo misno čitanje iz Knjige Ponovljenog zakona donosi pouku Mojsija da poslušaju Božje propise te da ništa od toga mijenjaju. Vršenje božanskih uredbi učinit će narod mudrim, velikim i uspješnim pa će im obredi, kultovi i kultura biti učinkoviti. Psalam 15. stavlja pitanje: Tko smije prebivati u šatoru Božjem, a onda odgovorom taksativno navodi svojstva: „Onaj tko živi čestito, koji čini pravdu, istinu zbori...“. U drugom misnom čitanju u poslanici sv. Jakov ističe kako nije dostatno slušanje božanske pouke nego da trebamo djelatno pokazivati zauzetost za siromašne i nevoljne. Poklik aleluja izdvaja rečenicu iz navedene poslanice sa značenjem: Volja Božja je naše spasenje jer djelo smo Boga i djeca Božja. Navedena evanđeoska pouka jedna je od značajnijih Isusovih propovijedi koje su inventivne za povijest religija te su oblikovale mišljenje naše civilizacije.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Kategorija čistoće s materijalnog područja protegla se i na duhovno pa je ušla u upotrebu u govoru o kulturi, zakonima i ponašanju te je usavršila ljudsko ponašanje. Danas imamo kulturu čišćenja i kult pranja uz ponude higijenskih sredstava što očituje osobnu agresivnost, fanatizam i izopačenost te prikrivamo duhovnu nesređenost. Kao samosvjesni vjernici i inteligentni ljudi prepoznajemo hipokriziju i ne dopuštamo da izvanjska čistoća bude zamjena za istinskom potrebom da budemo očišćeni od duševne grešnosti.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 1. 9. 2024.
