Piše: Trpimir Matković

Od potpunog neznanca s vremenom Bog mu je postao prisan prijatelj. Uto ga ščepaše nevolje, a na srce mu pade muka pregorka. Otišao je Prijatelju, pa mu se izjadao, isplakavši cijeli olimpijski bazen suza.

Bog želi vjerničku neprekidnu molitvu, ali ne želi da mu se stalno cvili o istom problemu. Dakle, o čemu da s Bogom razgovaramo, a da opetovano ne spominjemo svoju muku?

Svaki dan nudi pregršt prilika, da razveselimo Boga, a na nama je da katkad učinimo ponešto što će ga i oduševiti. To je zapravo jedina krucijalna tema razgovora između vjernika i Boga. Naša preokupacija mora biti razveseljavanje svoga prijatelja - Boga, a kada zaista tako bude, kako će taj Prijatelj reagirati i intervenirati u našim životima? Život tada mora postati rapsodija s predokusom Neba!

Je li život postao rapsodija protagonistu s početka ovog teksta? Je li mu nestala muka? Nije sasvim nestala, ali teret na plećima nije više veličine Velež planine, nego običnog ruksaka.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 7. 9. 2024.