Oprostio si mi

Znam da si mi oprostio,
Isuse moj!
Postala sam Tvoje dijete
Onda kada su me
Donijeli na krštenje.
Nisam imala niti mjesec dana.
Moji roditelji, moji kumovi
Obećali su da će me odgajati u vjeri,
U Tebi i s Tobom.
I tako je bilo
Ali kratko.

Već kao srednjoškolka,
Odmetnula sam se od Tebe,
Zaboravila sam Te, moj Isuse.
A Ti mene nikada nisi ostavio,
Nisi me zaboravio.
Gledao si u mene, pratio me, ljubio.
Pustio si me da lutam.
Ali, nisi dao da potpuno odlutam.

Ponekad poželim
Da mogu vratiti vrijeme.
A ti si mi dao i to vrijeme bez Tebe.
Mnogo je mojih dana bilo bez molitve,
Bez sv. mise,
Bez Božića, bez Uskrsa.

Bez Tvog imena na mojim usnama.
A onda si me vratio.
Uputio si moj život
baš tamo gdje Te mogu sresti,
gdje ću Te primijetiti.

I srela sam Te,
I primijetila sam Te,
I počela Te ponovno upoznavati,
Upoznavati ispočetka,
Pravilno, polako,
Temeljito, odraslog uma.

I danas znam. Isuse moj,
Da si mi baš taj put dao,
Put padova, grijeha,
Put svijeta i ispraznosti.
Mnogo, mnogo puta sam se osuđivala,
Mnogo puta sam Ti rekla:oprosti mi!

I znam da si mi oprostio,
Moj Isuse.
I sada sam tu.
S Tobom uvijek i zauvijek.
Ti si moje sve.
Ljubav jača od ikoje ljubavi.
Uvijek si sa mnom.

Od zore kada otvorim oči
I vidim dan koji se rađa
Pa do noći
Kada ti kažem:
Laku noć Isuse.
Živim s Tobom Isuse.

Osjećam te i gledam
U mnogim svakodnevnim situacijama,
Susretima, ljudima,
Livadama i planinama,
Biljkama i životinjama.
Osjećam Te kada se hranim
Tvojim Svetim Tijelom
Na sv. Misi.

Osjećam Te svim svojim bićem
Kada klečim pred Presvetim
U kapelici klanjanja.
Osjećam Te u svakoj pročitanoj Riječi
Iz Evanđelja koja si nam dao.
I moj put je baš takav trebao biti.

Jedinstven, ničijem putu sličan.
I zato znam da si mi oprostio,
Moj Isuse.
Nisi pustio da propadnem.
Nego si moje malo srce privukao u svoje
Veliko Sveto srce Ljubavi.

Piše: Gordana Fumić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 18. 9. 2024.