Ideologija se definira kao praktično mišljenje odnosno ukupnost misaonih, društvenih i moralnih teorija svojstvenih određenom razdoblju, skupini i pojedincima. Religija je vjerski sustav kojim se izražava odnos prema nadnaravnom, poštovanje prema beskrajnoj moći koja ravna postojanjem, svetom biću, Bogom. Duhovnost ili spiritualnost (lat. spiritus: duh, udah, disanje) stanje je svijesti po kojem tražimo odgovore na osobna pitanja svrhe, smisla, smrti i života. Ova tri pojma se prepliću, tretiraju kao istoznačnice, izmjenjuju zajedničke vrijednosti, kontaminiraju međusobno značenje, uzajamno se potiču i potiru.
Ideologija nerijetko ima negativno značenje naročito nakon prosvjetiteljskog dogmatizma sa značenjem lažne svijesti, zablude, obmanjivanja tj. manipulacije. Uostalom, ideologija je doživjela afirmaciju uslijed iskrivljene religioznosti kao potraga da se religiji vrati ispravna duhovnost koja joj iskonski pripada. Religija kao i ideologija može biti nasilje nad ljudskošću, iskrivljeno vjerovanje, strukturalno ovladavanje masama što se događalo u prošlosti, naročito na Balkanu. Duhovnost je osobno poimanje no varamo se ako mislimo kako možemo izgraditi vlastitu duhovnost bez povijesnog naslijeđa i neovisno o precima, kolektivu ili regulativi.
Pogrešna ideologija može štetiti državi koja se na njoj bazira, iskrivljena religioznost pogrešno odgaja narod a nekorektna duhovnost škodi pojedincu. Radi zornog prikaza navedimo vrste ideologija: liberalna, radikalna, konzervativna; buržoaska komunistička, feministička, ekološka, woke. Poznate su velike religije svijeta a različite su katoličke duhovnosti: pretkoncilska, latinoamerička, neokatekumenska, franjevačka, karizmatska... Isus u evanđelju gradi novu duhovnost, osniva novu religiju, uvodi nove ideje pa njegovi učenici ljubomorno reagiraju kad u njegovo ime a bez njega netko izgoni zloduhe. Krist veli: tko nije protiv nas, za nas je i nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me zatim pogrditi, uvrijediti ili osramotiti, i naprotiv onomu tko sablazni vjernike bolje bi bilo da umre. Božji sin poziva na uvažavanje različitih duhovnih praksi kad su za dobro čovjeka pa je kršćanska religija početno uklopila tradiciju, običaje i navike novih naroda, navada i kultura. Ne postoji religiozno čistunstvo i činjenje duhovnosti jedinstvenom i izvanrednom pojavom u svijetu predstavlja stvaranje nove ideologije.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Prvo misno čitanje donosi na svjetlo događaj kad su Eldad i Medad prorokovali u Božje ime čemu se neki mladić obuzet zavišću protivio a na što se Mojsije usprotivio. Psalam 19. opjevava savršenost zakona Gospodnjeg i molitvom zazivlje očuvanje od oholosti dok poslanica raskrinkava licemjernost bogataševe molitve koji tlači nevoljnika. Prvi dio evanđelja poziva na uvažavanje različitih duhovnosti dok je u drugom dijelu nesnošljivo prema nemoralnom ponašanju pojedinaca. Krist traži da budemo tolerantni prema svjetonazorima koji se ne protive čovječanstvu a strogi prema sebi u praktičnom i moralnom značenju. Kaže: Bolje biti sakat, hrom ili ćorav u Božjem kraljevstvu nego silan, ohol i jak u vlastitoj propasti, što predstavlja svojevrsno duhovno objašnjenje zašto imamo ili se rađamo sa stanovitim tjelesnim ili društvenim hendikepom.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 29. 9. 2024.
