Bura u srcu

Gledam večeras oblake,

sive, tmurne, prijeteće,

skrivena iza zidova doma,

zaštićena, sigurna.

U tišini, koju para zvuk perilice,

i vraća me u stvarnost svakodnevice,

misli labirintima lutaju,

s nebom se na obzoru spajaju.

Za čas, praznina, sumnja i briga srce ispunja,

s mislima na moje, daleko od doma.

I pitam se, jesu li to naši izbori,

ili planovi i putovi, Gospodine, Tvoji.

Novi duhovni boj se sprema,

milijun pitanja, a odgovora i opet nema.

Bura se digla, izvana i unutra,

vjetrovi razni mislima tuku,

tražim, Isuse, Tvoju ispruženu ruku.

Kao za slamku spasa,

za riječi Tvoje se lovim:

sve sam ti rekao, oružje mira

u ruke sam ti dao.

Puštam da riječi u srcu se utvrde

sumnju i brigu pobijede.

Bura i dalje jednako fijuče,

moćno je oružje

u zrncima krunice.

Tišina više nije tako tiha,

praznina više nije tako prazna.

Misli su u smiraju, s Majkom

u radosnim otajstvima putuju.

Ako sam Ti sve predala,

nije važno što nisu uz mene,

važno je da znam da si s njima,

u svaki njihov novi dan.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 4. 10. 2024.