Biologija uočava i opisuje različite načine preživljavanja živih bića: protektorski, predatorski, parazitski. Simbioza je suživot organizama koji može biti povoljan za sve, koristan ili štetan za jednoga. Rak samac ulazi u praznu puževu kućicu i pričvrsti vlasulju koja je će je štititi žarnicama a potonja postaje mobilna i hrani se ostacima rakove hrane. Sva živa bića su u interakciji a složeni ljudski organizam unutar sebe i prema drugim bićima ima razvijene sve oblike suživota. Evolucijski, epigenetski i bihevioralno za preživljavanje ljudska vrsta je razvila brojne čestite i nedolične strategije. U društvu tražimo: povlasticu, beneficiju, subvenciju, donaciju, dotaciju, sinekuru, apanažu, pogodnost, ustupak, olakšicu, uhljebljenje. Korupcija je sveprisutna u svijetu, zbog ljudske naravi nemoguće je iskorijeniti, može se tek reducirati
Mnogi su izrazi koji opisuju čovjekovo shvaćanje kako ima pravo naknade za svoj trud, odnosno na privilegij u odnosu na druge ljude i ostatak društva. Jasna je dakle antropološka odrednica po kojoj se nastojimo povoljnije pozicionirati unutar djelujućeg sistema jer se smatramo zaslužnijima. Uslijed nepovoljnog povijesnog naslijeđa i običajnog prava na koje pristajemo, ovakva ljudska sklonost biva pojačana u našoj zemlji, okružju i načinu poslovanja. Dobiti neku stvar ili položaj „preko veze“, posredovanjem, nagovaranjem, zagovaranjem ili lobiranjem postalo je normalno, uobičajeno pa i ozakonjeno. Tek kad smo gubitnici to primjećujemo i shvaćamo da smo doista gubitnici jer negodovanjem očitujemo nezadovoljstvo a gubitnici ostajemo, nemoćni promijeniti društveno zadatu simbiozu.
Evanđelje donosi događaj u kojem su Isusovi učenici, Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan, zatražili protekciju, povlašteni položaj. Isus daje pojašnjenje kako on ne daje povlastice budući da njegova moć nije u vladanju nego u služenju jer on sam tako čini. Krist otkriva ispravno poimanje čovjeka i njegovog položaja među drugim ljudima: prvenstvo, povlastice i privilegije postižu se posluživanjem. Rangiranje označava izričajem: Tko hoće biti prvi neka služi, tko hoće biti najveći neka bude poslužitelj. Institucija vladanja nije svrha samoj sebi, vladari zapravo služe boljoj organizaciji suživota, latinska riječ ministar znači služitelj, ministrant je službenik oltara. Božji sin vraća pravu vrijednost i daje ispravno značenje pojmu vladanja, gospodarenja i upravljanja, što bi se trebalo odraziti na svim područjima ljudskog djelovanja.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Obitelj kao temeljna zajednica utemeljena na ljubavi kao vrednoti evanđelja, najprirodnije i neposrednije prakticira božansku zamisao prvenstva u posluživanju. Muž i žena zbog ljubavi se predaju jedno drugome u svojoj različitosti i drukčijim sposobnostima, fizičkim i mentalnim karakteristikama ne pitajući tko je glavni. Otac i majka zalažu vlastito tijelo, snagu i vrijeme za djecu, žrtvom postaju voditelji obitelji, posluživanjem postižu autoritet, stječu vlast o čemu govori prvo misno čitanje. U drugom misnom čitanju u Poslanici Židovima Krist je prikazan kao nadomjestak za Velikog svećenika hrama novoga saveza jer se žrtvovao za narod, čime je pokazao suosjećanje s patnjama vjernika. Psalam 33. hvali Božju riječ, vjernost, milost, pomoć, pravdu, dobrotu i zaštitu, a poklik aleluje sažimlje glavnu misao današnjeg evanđelja: Krist je došao da služi i život dade da spasi mnoge.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 20. 10. 2024.
