Bol duše

Uvukla se tiho i polako,

s teretom života došla,

kroz vrata srca prošla.

Sa sobom donijela oblake i tamu,

prekrila svjetlost sunca,

izlila more suza.

Hrvala sam se s njom,

u okršaju teškom,

rekla joj stotinu puta:

pobijediti nećeš,

miči se s moga puta.

Tražila sam razloge za radost,

pretvarala križeve u zahvalnost,

sjećala se istih situacija,

prebirala po ladicama sjećanja.

Ne, nisam te križeve birala,

i da znaš Isuse moj: boli jako,

ali neću se predati bez borbe,

samo tako olako.

I neću Te večeras pitati zašto,

neću pitati tko je kriv,

neću te tlačiti ničime,

postavljati pitanja sto.

Samo ću Te gledati,

oprosti za suze,

ne mogu ih zaustaviti.

Sklapam ruke i molim

samo jedno: snage mi daj.

Kako ću Te svjedočiti,

u suzama nitko snagu

ne može i neće vidjeti.

Hvala ti Bože za suze te,

što isprati mogu boli sve,

što odnose sa sobom tugu,

u njima se zrcali,

duga saveza s Tvojom ljubavi.

Sutra će već bolje biti,

mislit ću sutra,

danas ću se od svega

na jastuku od suza, u tami sobe,

samo malo odmoriti.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 21. 10. 2024.