Piše: Trpimir Matković// Foto:Shutterstock 

Kad nogometni miljenik prijeđe u konkurentski klub, uvrijeđeni navijači demonstriraju i sipaju uvrede. Kad nas znanac opljačka, prijatelj izda, a bračni supružnik prevari bivamo povrijeđeni i tu ranu katkada vučemo kroz cijeli život. Sve to je pogrešno, jer katolik bi trebao imati neuvredljivo srce! Gorčini ne smijemo dopustiti prodor u nutrinu, a ono što ipak prodre treba položiti pod raspelo našeg Isusa Krista.

Paradoksalno je da i kreatori suvremene globalne civilizacije ljudima nameću neuvredljivo srce, ali korijen toga je u okamenjenosti i bezosjećajnosti, tako da su razni moderni zombiji i monstrumi zaista neuvredljivi.

Bivamo povrijeđeni zbog pouzdanja u ljubav drugog čovjeka, na nju se oslanjamo i bivamo naposljetku razočarani, a Bog nas upozorava na to prokletstvo i upućuje nas da se pouzdavamo isključivo u Njegovu ljubav, koja nas izdati neće nikada!

Ovdje rečeno jest samo teološko teoretiziranje, ali i kao katolici jake duhovnosti u praksi doživljavamo rane iz kojih lipti krv bola. Zašto je tomu tako? Bog nam time ukazuje na nesavršenosti dijelova našeg srca i pruža nam priliku da duhovnom operacijom odstranimo svoju bolest. U tom kontekstu onome, koji nas je povrijedio, trebali bismo osim oprosta iskazati i zahvalnost, a ne bijes.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 30. 10. 2024.