Ima ljudi koji lako započinju razgovor, ima ih s kojima lako započnemo razgovor a ima situacija kad je poželjno započeti razgovor. Na anglo-saksonskom području, uvriježeno je, razgovor se započinje komentiranjem vremenske situacije. Kišovito, vjetrovito, klimatske promjene, teorije zavjere, zavjere na svim svjetskim područjima, ideje su bezbrojne. Mediteransko podneblje preferira razgovore o hranjenju, pripremi jela, odabiru namirnica a onda se razaznaju i druge stvari. A kod nas, obično govorimo o ugroženosti, nepravdi, neredu, vlasti i politici prema kojoj svatko ima svoj stav. Vladarski sistemi pretendiraju prikazati se demokratskima, narodnim, iz naroda i za narod (grč. demos=narod, kratia=vlast)
Foto: pixabay
Oblici ili modeli demokracije su različiti: direktna, deputetska, pluralistička, socijalistička, aristokratska, korporativna... U svakom slučaju pokazuje se nesavršenom i zbog krize vlasti postavlja se pitanje ima li smisla govoriti o narodnoj upravi. Birački procesi su manipulativni, narod se pogrešno informira, prikriva se stvarno stanje i izvrću činjenice unatoč i upravo zbog brojnih medija. U razdoblju nesređenosti smutljivci, spletkaroši i obmanjivači pronalaze svoje mjesto i dobru ideju vlasti naroda zlorabe za vlastite interese i potpuno zakonito upravljaju. Demokracija prerasta u autokraciju, diktaturu, tiraniju pa i legalizirani totalitarizam što je obilježilo proteklo dvadeseto stoljeće. Nije problem loša vlast koliko je problem pristanak naroda na njihovo vodstvo prema načelu: vlast je onakva kakav je narod i kakvu upravu zaslužuje.
Za odabir vladavine presudan je mentalni sklop jednog naraštaja koji proizlazi iz načina kakav im je bio odnos prema autoritetu: učitelju, odgojitelju, roditelju. Generacije poučene kako moraju slušati starije podložne su autokraciji a diktatori su imali problema s nasiljem u obitelji od npr. nasilnog oca. U drevnom dobu mnoga djeca su zbog rane smrti odrastala kao siročad, pa su kao odrasle osobe čeznule za vladarom koji bi bio nadomjestak ocu. Projicirali su želju za vladarom koji bi bio nadomjestak za izgubljenim autoritetom koji im je nedostajao i koji će ih štititi od nevolje, biti pametan i pravedan. Nisu bez razloga nastale mnoge bajke u narodu o kralju koji je volio svoj narod, bio mudar, hrabar i čestit, projekcija je to idealnog vladara za kojim su čeznuli još od djetinjstva.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Takve osobe ne postoje u vladarskim dinastijama, povijest je pokazala kako su kraljevstva izrabljivačka prema narodu što se pokazalo Prvim svjetskim, Velikim ratom. Rodbinski povezani kraljevi u Europi poveli su sukobe među kršćanskim narodima a razočaranim vjernicima Crkva je 1925. g. ponudila svetkovinu Krista Kralja svih stvorenja. U evanđelju Isus je prikazan kao kralj, naviještao je Kraljevstvo nebesko i kao takav je osuđen podnijevši žrtvu za svoj narod, psalam 93. časti Boga-kralja i njegovo prijestolje. Knjiga proroka Danijela prikazuje viđenje dolaska Krista kao lika koji ima vlast, čast i kraljevstvo dok Ivan otkrivenjem priopćava da je Isus vladar iznad svih kraljeva zemaljskih.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 24. 11. 2024.
