Piše: Trpimir Matković

U mladosti je progutao sve filozofske knjige, pa je zaključio, da je smisao života - tražiti smisao! U samom traženju da je smisao, jer nas upravo to traženje suštinski razlikuje od životinja. Potom mu se rodi jedna sokratovska misao: čovjek je kartaš, koji stavlja svoje uloge na različite karte; na kartu novca, karijere, slave, djece, časti, opijata, supružnika, zabave, ljubavnice, sporta, glazbe i koječega. Postojanje smrti razotkriva, da su sve navedene karte gubitničke, jer će se ubrzo (malo prije ili malo kasnije) pretvoriti u dim, prah i pepeo. Sve osim jedne karte (karte Isusa Krista), nad kojom kartaš-nevjernik mora ovako razmišljati: "Znam da su sve karte gubitničke, ali ova možda nije!". Tako da mu najjednostavnija logika nalaže, da povuče sve svoje dosadašnje uloge i premjesti ih na kartu Isusa Krista.

Tako je i učinio protagonist s početka ovog teksta, pa mu je Bog rekao: "Umniče, dobrodošao!". Naime, u Bibliji Bog nevjernike naziva bezumnicima, jer uistinu i puka logika dovodi do Boga, a to je oslikano u "Propovjedniku", koji se fizički nalazi u sredini Božje riječi ("Sve je isprazno osim ići za Bogom!").

Po našim zidovima se nalaze križevi s razapetim Isusom Kristom, a oni u samoj svojoj srži predstavljaju poruku svakome od samoga Boga-Oca, koja glasi: "Ovoliko te ljubim!". Dakle, filozofu naš prepametni i sebeljubni, što je smisao ljudskog života? Uzvratiti ljubavlju na Božju ljubav! Ili još lapidarnije: ljubiti Boga!

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 25. 11. 2024.