Čovjek je poput nebrušenog dijamanta, svoju punu vrijednost i ispunjenje doseže tek kad mu duša, ispolirana u Bogu zasja. Nije posađen u granitnu stijenu pa da ne može puštati korijenje, rasti, granati se, donositi plodove. Pozvan je na akciju, na mijenjanje i rast. Ne samo fizički, pomicanje granica izdržljivosti tijela, već i na nutarnja djelovanja koja mu sve što čini i radi drži na okupu, u staloženosti, redu i skladu.
Mora na dobro upotrijebiti darovani mu razum, da bi u pravo vrijeme shvatio tko je, odakle dolazi, čemu stremi, osobito ako su mu prilike života takve da ne raste u svojoj sveukupnosti (duhu,duši i tijelu) zbog raznoraznih poteškoća uvjetovanih vlastitim odabirima ili nametnutih utjecajima drugih ljudi i društva.
Teške prilike su dobro vrijeme za djelovanje i za donošenje važnih i prijelomnih odluka. Jedna od takvih odluka je spoznaja vremena za pohod i pokret prema ispunjenju života. (Za mene kao vjernicu, to je pohod prema životu vječnom.)
U vremenu pohoda se izriče “da” Gospodinu, otvara mu se srce, na leđa se stavlja ruksak novoga života, molitve i predanja, a odriče se staroga čovjeka, lažnih ideologija, slika o sebi i prioriteta svijeta. Obuva se neraspadljiva obuća vjere i povjerenja u Stvoritelja da se može kročiti povrh oštrih, grbavih i skliskih sotonskih prepreka koje sve više rastu kako Pohod postaje istinski odabir srca.
Za taj hod je svako vrijeme dobro vrijeme. Ali Otac nam, povrh, daruje najbolje vrijeme za buđenje, za izlazak iz hibernacije duha, a sve da bi nas izbavio od mnogih patnji, nesreća, razaranja obitelji, padova koje sami kreiramo i koji nam se događaju zbog sljepoće, utrnulosti i neprepoznavanja pravog trenutka pohoda k Njemu.
Život nam se tada urušava kao zidine Jeruzalemske. Svaki kamen nas pritišće, otežava udisaje, smanjuje sposobnost da krenemo dalje jer za sobom teglimo razorene živote, rasturena prijateljstva, lažne i propale vrijednosti, plač nad sobom, ljutnju na Boga i pune vreće bijesa, osujećenosti, tjeskobe i neostvarenosti.
Kolumna: Božja riječ kao inspiracija
Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge "Majka Krispina" u Međugorju
Kad gledam svoj život retroaktivno, osvjedočena Duhom Svetim, savršeno mi je jasno da nisam spoznala vrijeme svog pohoda (najbolje vrijeme). Zbog toga sam doživjela totalni krah i povrijedila puno dragih ljudi. Tek sam poklopljena ruševinama, izranjena krhotinama samoće, išibana sotonskim prevarama, orobljenog dostojanstva i napuštena, uspjela uočiti i prihvatiti ruku moga Boga. Izvukao me iz blata propasti, oslobodio iz zamke ptičarske i prigrlio svu moju sirotinju. Tek sam tada i ja prigrlila Njega.
Bijah napuštena od ljudi i obuvena u cipele beznađa, dovedena do krajnje granice donošenja dobre i pozitivne odluke, odluke za Boga!
Želim reći kako je divno i blagoslovljeno spoznati pravo vrijeme. I puno lakše. I puno brže. I bezbolnije...
Ali Gospodin često dopusti, pogotovo onim tvrdoglavim poput mene, da im se cijeli život razruši i opustoši, da bi s Njim počeli graditi iz početka.
I zato kažem:
Neka je blagoslovljeno svako Tvoje vrijeme, Gospodine, pa i ono rezervno, ono koje si spreman, za čovjeka, uvijek izvući iz rukava!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 27. 11. 2024.
