Foto: Getty images

Piše: Trpimir Matković

Čovjek suvremene civilizacije ispranog je mozga, učmalo srce mu nije ništa drugo no žabokrečina, ali nešto iskonsko u njemu žudi za avanturom, dramom i uzbuđenjem. Društvo mu je osim farmaceutskih droga ponudilo i sofisticiranije pripravke za zadovoljavanje te potrebe u obliku televizijskih sapunica, sportskih spektakla, kladionica, Shakespeareovih kazališnih predstava, Hitchcockovih filmova i raznih celebrity-afera - za svakoga ponešto! Uzlupano srce se naposljetku smiri, a oči kada se isplaču ugledaju još veću prazninu u nutrini.

Kršćanin je po definiciji onaj tko hoda uz Isusa Krista, a taj hod mora biti najljepša životna avantura prepuna adrenalinskih trenutaka.  Ima li uopće mjesta dramatiziranju kod istinskog katolika prožetog Božjim duhom, čiji su produkti mir i radost? Ima! Bitka svih bitaka, koju vodimo u životu jest ona protiv vlastitih grijeha i bilo bi poželjno, da svoje padove proživljavamo dramatično. Ispovjedaonica je jedino naše utočište u tom ratu, u kojem nam naša pala narav garantira nove poraze. Jedino što Bog stoga želi od nas u tom ratu jest vidjeti našu odlučnost i borbenost, a to nagrađuje svakojakim milostima, a u konačnici i samom pobjedom, tj. Kraljevstvom Nebeskim.

Dolazi rat? Katolik je od rođenja u ratu!

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 29. 11. 2024.