Kada ne razmišljaš ni o čemu, ne planiraš, onda uglavnom vidiš toliko čudesa na svakom koraku. Znam, ljudski je planirati, i planiram, ali najbolje su priče ispričane mimo mojih planova. Božje intervencije, Božje sudjelovanje

Foto: shutterstock

Piše: Biserka Krapić

Nisam razmišljala ni o kakvim darovima ovu godinu. Naši unuci bili su kod nas prošli vikend, veliki su. Znaju priču o tome tko je bio sveti Nikola i tko danas donosi slatkiše ili nešto drugo, u znak sjećanja na djela tog čovjeka koji je ostavio trag svetosti ovome svijetu. Vesele se pripremi čizmice, a veselim se i ja. Tako oživljavamo svaku godinu lik Svetoga Nikole, njegova dobra i plemenita djela. Nebitno kakav dar, na koji način dar. Dar je poruka drugoj osobi da misliš na nju.

Jučerašnji dan bio je zanimljiv. Počeo je sa zornicom, nastavio sa susretima. Sveti Nikola je po mojoj prijateljici poslao dvije ogromne vreće razne robe koju smo suprug i ja otpremili tamo gdje smo znali da treba. Proslijedili smo dalje, do prvih ruku, nakon kojih vreće putuju dalje, sve dok se prikupljeno ne podijeli. I u nastavku dana puno susreta, sveti Nikola nas je zadužio za neke.

U moju čizmicu ovu godinu, stigle su davno pripremljene ulaznice za večernji koncert Doris Dragović, za mene i dvije prijateljice. Ne bi to bio dar od svetoga Nikole, da je koncert održan bilo koji drugi datum.

Ujutro smo razgovarale o tome kako ćemo stići do koncerta, znajući za gužvu u našem gradu, našoj zoni, gdje je parkiranje velik problem. Ponudila sam da nas moj suprug odveze, i dođe kasnije po nas, jer nije išao s nama. Prenijela sam to prijateljici, ali inzistirala je na tome da idemo s njezinim autom. Trebala je doći po mene, pa bi pokupile treću na njezinoj lokaciji. Tijekom večeri, dogovorila sam se s trećom prijateljicom, da odem po nju, da ne gubimo toliko vremena, i da se onda na mojoj lokaciji prekrcamo u njezin auto, kada želi ići sa svojim autom. Pokupila sam ju i dovezle smo se do naše zgrade. Javila sam prijateljici da nas obje kupi na mojoj lokaciji, i doslovno minutu poslije, javila se da je imala sudar u kretanju po nas dvije. Bila je dobro, osim uznemirenosti, i poveće materijalne štete. Situacija je otvorila niz pitanja - zašto. Zašto ona, ta ista, s početka priče, koja je učinila veliko djelo milosrđa s dvije vreće robe. Inače je takva, ona koja čini dobro, trudi se vidjeti oko sebe, ne gledati samo sebe. Pa i u ovoj je situaciji odmah rekla da odemo same, da nema potrebe odustati, i nije prihvaćala ništa drugo.

Znale smo da joj je muž otišao pomoći na cestu, i nas dvije smo otišle bez nje. Došle smo prilično rastresene, razgovarale o tome, kada sam se sjetila da sam prvi puta kod ikakve kupovine ulaznica, platila i osiguranje za povrat novca, ako se što dogodi. Razgovarale smo o tome zašto je toliko inzistirala da ide sa svojim autom. I zašto je i ova prijateljica željela krenuti ranije, ako se nešto dogodi u prometu. Toliko pitanja bez odgovora, u kojima smo pokušavale shvatiti još jednu lekciju života, a nismo uspjele poloviti što je škola, pouka za ubuduće, je li sve baš tako kako je moralo biti. Je li moralo biti?

Lekcije života. Nema odgovora na pitanje zašto, uvijek postoje samo nagađanja. Samo Bog zna pravu istinu. Postoje iskustva koja gradimo, škole u kojima učimo, uvijek ispočetka. U svakoj situaciji koja nije dobra, važno je što prije pronaći nešto dobro i uhvatiti se za to dobro. Ako se uhvatiš za ono loše, vodi te u tugu, samosažaljenje, možda i ljutnju, strah, beznađe. Svakako rađa nemir kao plod toga stanja. Ako se uspiješ uhvatiti za dobro, prihvatiti situacije, nećeš izgubiti dragocjeni mir i uspjet ćeš riješiti svaku situaciju. Možeš li sam? Ne znam. Ja nisam mogla, bez te „više“ perspektive, Božje riječi, koja mi je putokaz. Netko možda može i drugačije.

Doris nam je otrgla misli iz labirinta raznih putova, pokušaja da shvatimo nešto iz svega što se složilo.

Žena od 63.god. okupila je sve generacije. Glas i dalje isti, količina snage, ljubavi za to što radi i danas ista. Vidjela sam ju u živo kada sam još bila djevojka na pragu života.

Zanimljiv dan, svakakvih akcija, priča, emocija. Bog zna istinu o svakoj od njih. A ja ih samo pokušavam poloviti, jer pričaju priču još jednoga dana. Zahvalna za to što je sve prošlo dobro, što smo svi preživjeli još jedan dan, u kojem sam Ga prepoznala i osjetila Njegovu zaštitničku ruku. Dan čudesa. Puna vreća darova svetoga Nikole. Osim malih materijalnih darova, toliko veliki dar prijateljstva, dar ljubavi, dar spašenih života, dar radosti na kraju dana.

Samo ako želiš vidjeti.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 07. 12. 2024.