S.O.S. je znak za pomoć kao laki signal Morseovog koda a tumači se akronimom „Save Our Souls – spasite naše duše“. Instinkt za spasenje usađen je u živa bića po stvaranju, dijete ima refleks dojenja nužan za opstanak. Učitelji obično umišljaju kako poučavaju djecu što je važno i potrebno no djeca imaju usađenu sposobnost za usvajanje nastavnog sadržaja. Kao zrela bića shvatimo da određene vještine s lakoćom usvojimo jer smo predodređeni fizički, mentalno i socijalno determiniranoj djelatnosti. Odnos osobnog zalaganja i Božjega dara (milosti) sličan je odnosu bića i sjene na svjetlosti, sjenu nikada ne možemo dostići a od nje nećemo pobjeći
Evanđelje opisuje povijesni kontekst događaja koji nas spašavaju naviještanjem Ivana Krstitelja, Kristovog prethodnika. Radnja se smješta u precizan okvir vladanja pojedinih upravitelja Rimskih pokrajina današnjega Izraela - Palestine odnosno Svete zemlje. Akter radnje je Isusov rođak i preteča koji obilazi okolicu, otpušta grijehe i zagovara krštenje, obred pranja koji simbolički ukazuje na čišćenje. Prethodno poziva na obraćenje, metanoju odnosno promjenu mentaliteta, načina mišljenja koji će dovesti do izmjene logike, paradigme, koncepcije. Ambijent zbivanja je pustinja gdje se prisjećaju autoriteta proroka Izaije koji je metaforički naviještao o putu prema Bogu na hrapavoj, krivudavoj, izravnatoj stazi kroz doline i preko brežuljaka.
Prvo misno čitanje iz Knjige proroka Baruha personificira sveti glavni grad Jeruzalem u osobu koja svlači odjeću tugovanja i zaogrće se ukrasima kreposti božanske ljepote. Predstavlja ohrabrivanje židovskih izgnanika u Babilonu kao i psalam 126. gdje se radosno opjevava povratak prognanog naroda u domovinu i zahvaljivanje Bogu za čudesno izbavljenje. U drugom misnom čitanju sv. Pavao izražava radost zbog plodova molitve koja vjernike osposobljuje da budu pronicljivi, pravedni i ljubazni zato što su spasenje postigli po milosti Božjoj. Spasenje označava oslobođenje čovječanstva, nadvladavanje ugroženosti i ostvarenje punine života čovjeka u cjelini tjelesno i mentalno jer evanđelje obećava: „svako će tijelo vidjeti spasenje Božje" (LK 3, 6).
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Osnova svakog spasenjskog zalaganja je poznavanje mehanizma djelovanja duhovnosti u pojedincu, pa se u svrhu toga ljudsko biće teoretski prikazuje kao osoba koja ima tijelo, dušu i duh. Tijelo je vidljivi dio čovjeka, materijalni dio ličnosti podložan prirodnim pravilima s fizičkim i biokemijskim životinjskim funkcijama koju čine: glava, trup i udovi. Prije nego se počnemo baviti duhovnošću, prihvaćamo vlastite tjelesne zadatosti tj. karakteristike: visinu, težinu, spol, dob te utvrđujemo potencijal koji nam je na raspolaganju kad smo u svijetu. Ipak, naše tijelo nije poput kamena, reagiramo na izvanjske podražaje, bježimo od opasnosti a afirmiramo sve čine koji potvrđuju naše postojanje i taj element ljudske ličnosti naziva se duša.
Osjećajima otkrivamo stanje okoline i iskustveno ih obrađujemo, razumski donosimo određene zaključke s obzirom na ponuđena vlastita, usvojena i naučena umijeća. Slojevi duše su: iskustvo, razum i volja kojom prianjamo uz nešto što je dobro s tim da volja može biti svjesna ili prisilna aktivnost s obzirom na to da postoji podsvjesno, nesvjesno i prisilno djelovanje duše na tijelo. Generalni upravljač čovjekove ličnosti je treći moment koji upravlja voljom, nazvan ljudski duh a koji se oblikuje pristankom uz odabrane vrednote, istinu, pravdu, dobrotu što se stavlja pod pojmom Bog. U kakvog Boga vjeruješ, nesvjesno i namjerno zadaješ postulate, principe i načela po kojima rješavaš životne izazove i određuješ vlastitu situaciju, sudbinu i sreću
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 08. 12. 2024.
