Foto: istock

Piše: Trpimir Matković

Skovao je osvetnički plan: ubit će joj dijete! Sve mu je uspjelo i nadvio se nad kolijevkom. Scena je to iz jednog od najpoznatijih djela jednog od najpriznatijih hrvatskih književnika, Augusta Šenoe. Prosjak Luka ipak nije okrvavio ruke, jer ga je razoružao dječji osmijeh. Dječji osmijeh je očitovanje Božjeg blagoslova onome kome je upućen. Siguran sam, da bi znanstvenici lakoćom izmjerili kemijske promjene u čovjeku, koji promatra njemu darovani osmijeh djeteta.

Isus se rodio i kao djetešce promatra svakoga od nas razvučenim osmijehom. Možeš li odoliti tom pogledu i osmijehu? Isuse, odustajem od svih svojih osvetničkih i prizemnih planova! Tvoje je lice odraz Neba i oprosti mi što ti svojim grijesima nanosim boli.

Katolik mora nekako zasoliti ovaj svijet (suznu dolinu), jer ako to ne čini - uopće nije katolik. Postoji čitava paleta raznih metoda soljenja, a jedna od najefikasnijih je poklanjanje osmijeha začinjenog dječjom iskrenošću.

A najveće djelo, koje čovjek može uraditi u svom životu jest biti uzrokom osmijeha na licu Isusa Krista. Možda se to postiže odustajanjem od počinjenja grijeha zbog Boga. Ne možda, nego - sigurno!

Ovaj kao i sve svoje tekstove posvećujem 83-godišnjoj starici, mojoj majci. Jako puno se smije i svi je drže izrazito veselom osobom, a ona se tome čudi, jer kaže da u sebi nosi nekakvu tugu. Bog mi je darovao najboljeg ovozemaljskog oca na svijetu. Ali i majku! Od nje sam naslijedio mnogo smijeha i nekakvu tugu u duši. Volim te, staričice moja! Velika si junakinja!

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 09. 12. 2024.