Tko pita ne skita, govorilo se u prošlosti. Pričanja, druženja, dokolica značajni su bili kao izvor informacija. Nakon posla, prije novog rada, za vrijeme putovanja ljudi su čavrljali, ćaskali, neobavezno razgovarali. Po uzoru na ove drevne platforme, kao izraz iskonske potrebe za komunikacijom nastala su digitalna društvena umrežavanja. Kao i prije i danas je važno znati povesti razgovor, razviti diskusiju i prepoznati vrijednost pojedinog podatka. Zbog širine masovne komunikacije i obilnosti podataka potrebne su dodatne vještine i intuicija da se ne izgubimo na internetskoj tražilici. Svaka od mreža ima svoju svrhu, narav, sredstva, sposobnosti i nedostatke zbog čega može doći do pogrešne upotrebe, hibridnosti, propagande, dezinformacije. Još prije jednog desetljeća očekivanja su bila kako će razvoj društvenih mreža dovesti do napretka u demokraciji no dogodilo se upravo suprotno - svijet je više izluđen i podijeljen.
U prvoj industrijskoj revoluciji vjerovalo da su parni strojevi krivci za loš položaj radnika jer su zbog nove tehnike dobivali otkaze i gubili zaposlenje. Uskoro su shvatili kako se ne mogu boriti protiv napretka te da krivce treba tražiti u lošim proizvodnim odnosima (K.Marx), odnosno da se moraju naučiti pravilno koristiti tehnologiju. Djeci ne treba uskratiti pametne telefone, u obitelji ne treba ukinuti internet, nove društvene mreže ne ugrožavaju čovječnost nego treba učiniti da uz pomoć novih sredstava postanemo humaniji, moralniji i duhovniji.
Tko pita ne skita, postavljanje ispravnog pitanja početak je nalaska ispravnog odgovora. Glagol pitati označava istraživanje, proučavanje, otkrivanje i ne znači manjak pameti nego skromno priznanje kako želimo biti na pravoj strani, jer skitanje znači lutanje, besciljnost, besmislenost. Skitanje u poslovici ukazuje na moguće stanje nesigurnosti, nesređenosti i neodređenosti dok propitivanje kroz analizu vodi jasnoći, točnosti i ispravnom odlučivanju. Propitivanje podrazumijeva uvažavanje mudrosti i sposobnosti drugih osoba i znak je poštovanja prema drugim ljudima, odaje osjećaj odgovornosti za sebe, stvari i zajednicu na koju se pitanje odnosi, tašti ljudi obično pričaju a skromni slušaju. Poslovica potvrđuje kako pitatelj ima širok pogled, ne vidi samo svoju stazu nego traži nove putokaze, smjerove i rješenja. Postavljanje pitanja nova je metoda u pedagogiji i izobrazbi pri čemu profesori potiču studente da samostalno iznalaze rješenja i tako se pripreme za buduće izazove.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Tko pita ne skita, bila je postavka, načelo, stav mnoštva: težaka, vojnika i carinika prema Ivanu preteči Kristovom. Pitanje činjenja osnovna je postavka i ultimativno za filozofiju, religiju i moral. Evanđelje donosi tzv. situacijsku etiku, svatko za sebe s obzirom na situaciju donosi odluke. Prema Ivanu Krstitelju, ispravno djelovanje istovjetno je ostvarenju na osobnom području. Krist dolazi s vijačom, alatkom kojom uz pomoć vjetra razdvaja žito od pljeve, dobro od zla. U Bibliji vjetar je metafora promjene, riječ „ruah“ znači vjetar, zrak, dah, Duh. Evanđelje kao Radosna vijest među ljudima dolazi pošto budu sebe preispitali. Misna čitanja ističu radost kao motiv zbog čega se treća adventska nedjelja naziva radosna. U svijetu prepunom informacija pristup znanju je lak a napredak dolazi propitivanjem. Ispravnom postavkom pitanja izbjegavamo skitanja i ostvarujemo sigurnost u povezanoj distanci sa svijetom. Postavljanje pitanja i traženje odgovora put je za nalazak pravog puta prema radosti.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 15. 12. 2024.
