Bez riječi

Postoje trenuci,
kada srce se uznemiri,
a riječi na usnama nema,
ni opravdanja, oprosta,
pomirenja.

Nije prvi puta,
da dijete je žrtva.
Nije prvi puta,
a sigurno ni zadnji,
događaj koji toliko
srce rani.

Zašto dijete malo
na pragu života?
Zašto netko
ni kriv ni dužan
nađe se na putu
pomahnitalog zla,
zloga?

Tko bi pomisliti mogao,
da škola može biti
mjesto grobno?
Tek jedan trenutak
i više te nema,
a ne znaš ujutro,
što ti se kroz dan
sprema.

Zašto, o zašto Bože,
tolike nepravde i boli?
Dok krik roditelja
u nebo vapi,
pogledaj ih oče,
ne zaboravi.

Da boli od ove
veće nema,
da žrtva je njihova
tuga pregolema.
Na pomoć im budi
u noćima dugim.

Anđela njihovog
u nebu čuvaj,
kada svijet je ovaj
za dijete njihovo
bio koban.

Jedina utjeha u svijetu ovome,
je da njihovo dijete
anđelom se zove.
Vjeru im podigni,
nadu im vrati,
da njihovo dijete,
u vječnosti će ih čekati.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 22. 12. 2024.