Biti dijete Božje novi je odnos koji liječi, briše u svijesti nepoželjne identitete i pogrešne strukture koje nas opterećuju. Odnos oca i sina, roditelja i djeteta općenito, ostavlja važan trag u duši pa nas evanđelje poziva da se osjećamo prije svega djecom Božjom. U antičkoj mitologiji se arhetipski posvećuje vrijednost relaciji oca i sina, mnogi junaci imaju božansko porijeklo, brojni likovi pate zato što imaju loš odnos s ocem. U rimskom pravu sin je nasljednik oca, naša kao i brojne tradicije uvažavaju porijeklo ličnosti, epigenetika utvrđuje nasljedovanje duhovnih osobina od predaka. Idealističke filozofije naučavaju duhovno očinstvo učitelja, vođa i vjerskih poglavara, u psihoanalizi autoritet oca, idola ili odgojitelja krucijalan je za osobni odnos prema svijetu. U drevnim vremenima osobnom imenu pridavalo se ime oca radi specifikacije pa su u doba renesanse nastajala porodična imena tzv. prezimena izvedena imenom, profesijom ili osebujnošću oca
Vrhunac poruke Evanđelja nalazi se na kraju čitanja službe riječi i glasi: Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina. Rođenjem stječemo pripadnost jednom ocu što predstavlja biološku zadatost a postoje i ostale odrednice zaštitničke pripadnosti. Dolaskom na svijet, ili rođenjem kako se obično kaže, određeni smo obiteljski, staleški, socijalno, kulturno, civilizacijski, lingvistički, etnografski, zemljopisno. Ljudski život zadan je strukturama odnosno kombinacijama sastavnica, slojeva i pravila a svi ovi pojedini elementi identiteta dobivaju drukčiju osobinu nego kad bi bili zasebni. Čovječje ponašanje zadato je mnoštvom značajki kao kuća od brojnih elemenata i svaka cigla postaje drukčija ugradivši se u zid kuće. Svaki radnik npr. kuhar sprema ručak ali isto jelo, npr. pita postaje drukčijeg okusa, oblika i teksture ovisno koji ga je pojedinac pripremio. Jednu pjesmu otpjevat će i odsvirati svaki glazbenik na sebi svojstven način, milijun pahulja koje padaju međusobno se razlikuju po strukturi. Prirodne, društvene i ratne katastrofe uzrokuju posebne situacije kojima se izmjenjuju strukture unutar kojih djelujemo, iziskuju podešavanje i izazivaju promjenu ponašanja. Odabir profesije ili poslodavca predstavlja pristajanje uz određenu strukturu po kojoj se ostvarujemo a preseljenja se događaju zato što su građani neostvareni u zadanim društvenim strukturama.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Dolaskom na svijet upadamo u mrežu složenih odnosa i pitamo se što bi bilo da sam rođen u drugoj obitelji, drukčije vjeroispovijesti, drukčije civilizacijske razine, tko bi tada bio ja? Osobno nisam zadovoljan što sam rođen u ovakvoj državi, osjećaj nezadovoljstva prepoznajem i kod drugih građana-sunarodnjaka što je vidljivo iz zaključaka razgovaranja. Odakle dolazi takvo raspoloženje i zašto moj mentalni imperativ očituje negodovanje na tom polju opet je pitanje na koje pokušava odgovoriti tzv. gestalt-terapija. Geštaltizam se usredotočuje na cjelovitost, sadašnjost i stvarnost ovdje i sada te nas potiče da prošlost i negativne misaone obrasce odbacimo svjesni da smo od Boga. Prvo misno čitanje ističe: tješite moj narod, krivnja je okajana, ropstvo dokončano, Gospodin dolazi u moći vlada, jaganjce svoje nosi u naručju. Poslanica izriče: Pojavilo se čovjekoljublje i dobrostivost milosrđa Božjega koje nas spašava i odgaja u nadi novim rođenjem po Duhu u Kristu Isusu.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 12. 01. 2025.
