Piše: Gordana Fumić

Došli smo u Međugorje poslijepodne, malo prije 18 sati, malo prije početka večernje sv. mise. Bio je petak. Ostavila sam stvari u pansionu i odjurila prema crkvi kako bih stigla na vrijeme na misu. Ispred jednog velikog pansiona bile su kante za smeće a pored njih stajao je dječačić, star oko četiri godine, lijep, plave kovrčave kosice. Mlada žena pored njega kopala je po kanti za smeće. Dijete je u ruci držalo prozirnu vrećicu s otpacima mandarina i zgužvanih salveta. Pogledi su nam se sreli a ja sam odjurila dalje. I odjednom sam osjetila, čula, pomislila, ne znam ni sama što: “Ideš k Meni u crkvu a ja stojim pored ove kante za smeće.” Okrenula sam se i vratila. Mršava mlada majka pogledala me je...a i dijete. Šutjeli su. Među masom hodočasnika njih dvoje su bili gladni, ona je kopala po kanti za smeće i tražila otpatke hrane za svoje dijete. Jako tužna slika, pretužna. Upitala sam majku jesu li gladni... Kimnula je bez riječi. Pružila sam joj novac, jer sam imala, jer sam došla na hodočašće. Prolazili su neki strani hodočasnici. Jedna žena dala je djetetu punu vrećicu mandarina.

Otišla sam do crkve. Bilo je puno ljudi. Smjestila sam se pri dnu vanjskog molitvenog prostora. Bila sam jako žalosna. Nisam mogla prestati plakati. Čula sam čitanja, propovijed i pjesme. Misu je predvodio apostolski vizitator mons.Cavalli, na latinskom jeziku. Kada sam klekla na pretvorbi, osjetila sam miris najljepših ruža, miris najljepšeg cvijeća i suze su stale, smirila sam se, mir me svu preplavio.

Tog dana, tog poslijepodneva u Međugorju, ja sam kao vjernica bila kušana. Bog me je kušao. Odmah na početku mog hodočašća. Moja ljubav bila je kušana. Isus je u svakom našem bližnjem. Isus je u svakom bolesniku, beskućniku, bijednom i gladnom, odbačenom, u svakom neishranjenom, golom i bosom djetetu. Osvrni se čovječe, shvati to i vidi, pomozi, nemoj proći, ma ni u crkvu, kao što sam ja prošla, i raj ti je osiguran.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 15. 01. 2025.