Božansko učovječenje i Isusovo druženje s ljudima dopušta evanđelje promatrati kao priručnik susretanja. Kristovo javno djelovanje i prvo čudo posredovanjem njegove majke Marije uranjeno se dogodilo na svadbi u Kani Galilejskoj. Isus je svojim čudom, znamenjem, fascinacijom oduševio uzvanike postavši pomagač svadbene svečanosti kao što će i naknadno čudesima oduševljavati. Znamenja su postala Isusov zaštitni znak kojima se očitovao kao poslanik Božji vjerodostojan da ga se sluša, slijedi i prati njegovo djelovanje i propovijedanje. Svadba je svečana proslava početka zajedničkog života mladića i djevojke, radostan događaj uspješnosti porodice i zajednice. Pripremljen je povodom vjenčanja, ceremonijalnog, obrednog i pravnog očitovanja mladenaca na spremnost prihvaćanja obveza u braku. Brak dolazi od glagola brati ili izabrati nekoga kao podesnog za budući zajednički delikatni suživot muškaraca i žene kao bića koja se nadopunjuju. Riječ brak se rimuje s imenicom mrak na što se prave šale a u svakom humoru nalazi se dio istine jer mnogi ljudi s vremenom turobno proživljavaju bračni status. Stari ljudi su govorili kako je najvažnije u životu ispravno se oženiti a ostale stvari dolaze same po sebi s lakoćom.
Odluka o zajedničkom suživotu stoga treba biti svjesna, slobodna, bez prisile u dobru i zlu do konca života, što se iskazuje i potvrđuje u ceremoniji. Za bračni odnos treba biti sposoban tjelesno, duševno i socijalno, donja dobna granica obično se uzima 14. godina za djevojke i 16. za muškarce. Državni i crkveni propisi zbog složenosti socijalnih odnosa traže višu dob zrelosti od 18. godina a psihičke sposobnosti se preispituju u tzv. pripremama za vjenčanje. Parovima se ponovno posvješćuje njihova dužnost prema partneru, naglašava se značajnost njihovog drugarstva i dužnost prihvaćanja posljedica njihove ljubavi i djece. Bračna ljubav je komplementarna, kompletna i kompleksna, obuhvaća tjelesnost pa se bez konzumacije spolnih odnosa brak smatra neizvršenim i moguće ga je poništiti. Za duševne i duhovne odnose odgovorni su partneri jer se odvijaju na intimnom području te se mladima od rane dobi treba ukazivati na rizičnost pri stupanju u brak. U svim vremenima a nekada i učestalije mladi ljudi svojeglavo, spontano i na vlastit način započinju bračne odnose ne uvažavajući instituciju, ceremoniju i pravni kodeks braka.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Proslava vjenčanja je također delikatna, postoji sklonost pomodarstvu, povodljivosti i priređivanju naprema očekivanju javnosti, lažnom prikazivanju vlastite veličine pa i preziranju tradicije. Svatko bi trebao slaviti na vlastiti način uzimajući u obzir običaje, okružje, osobne afinitete, u protivnom svadbena proslava pretvara se u neugodnost. Jednu takvu neugodnost opisuje evanđelje, domaćinima je ponestalo vina što uočava Isusova majka te moli sina neka im pomogne što on prvotno odbija. Naposljetku pretvara vodu u vino iznimne kakvoće što je prvo čudo, znamenje, čin milosrđa Božjega sina prema ljudima u potrebi i znak njegova božanskog poslanja. Bog voli svoj narod kao zaručnik svoju odabranicu, navodi se u prvom čitanju: Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti, tvoj će se Bog tebi radovati. Drugo misno čitanje u zajednici vjernika promovira vrednote iz bračnog odnosa kojima se članovi nadopunjuju: Različiti su dari a isti Duh, različite službe a isti Gospodin. Psalam 96. kao na svadbenoj svečanosti poziva na opjevavanje Gospodnje veličine, slave, sile i potiče narod neka se Bogu klanja i neka hvali njegovo ime, pravdu i svetost.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 19. 01. 2025.
