Postoje delikatni a ekstremni momenti kad postajemo svjesni teškoće izražavanja misli. Ponekad se nađemo u situaciji kad moramo priopćiti istinu pa tragamo za podesnim načinima, formama ili vrstama govorenja. Iznošenje misli iz duše obično je rutinsko, naučeno, usvojeno kao navika poput disanja pritom izrečeno odaje naš duh. Bilo da je svjesno, plansko ili refleksno govorenje je izražavanje namjera, osjećaja i misli glasom, riječima, frazama, rečenicama tj. pričanjem. Pričanje je opisivanje stanja, događanja i doživljavanja osmišljeno, ustrojeno i izrađeno prema jednom odabranom obliku, vrsti ili rodu koji će ideju smisleno objasniti. Propovijedanje je posebna podvrsta pripovijedanja kojim se potiče na vjersku, duhovnu, religijsku javnosti s ciljem da se posvete Bogu
Biblija je skup knjiga, riječ „βιβλία“ znači male knjige, ima ih 73 a svaka knjižica se izražava vlastitom pa i s više vrsta: mit, saga, legenda, novela, roman... Poruka je ovisna i odabire pogodnu književnu vrstu koja će prikladno izraziti objavu a nastala je uglavnom najprije u usmenom obliku a naknadno je zapisana piščevom obradom. Svetopisamski tekstovi prevedeni su na hrvatski jezik a tko god poznaje strani jezik i kulturu priznaje poteškoće u prevođenju koncepta, izričaja i pojmova. Svaki pojam može imati zasebno značenje i zvučanje ovisno o staležu, statusu i osobnosti, utvrdili su učenjaci o jeziku predvođeni logikom L. Wittgensteina. Tako npr. riječ propovijed (lat. praedicatio, eng. preaching) dobiva u određenom kontekstu sarkastično značenje neprihvatljivog pretjeranog moraliziranja.
Isusovi sugrađani i suvremenici nisu razumjeli i prihvatili njegovo tumačenje svitka Knjige poroka Izaije u kojem se kaže: Duh Gospodnji na meni je... Ovaj događaj iz rane faze Isusove aktivnosti u Nazaretu kad se po redu čitao sveti tekst subotom opisuje liječnik sv. Luka u svojoj knjizi, nastaloj oko 80. god. Evanđelje znači „Radosna vijest“ a kao književna vrsta označava Isusov životopis i propovijedanje. Svako evanđelje ima vlastite okolnosti nastanka, Luka je pisao za kršćane poganskog porijekla a njegov stil pisanja pogoduje Europljanima s osjećajem za detalje za obrazovane čitatelje. Svako poglavlje, redak i riječ iz Biblije zavrjeđuje posebnu pozornost, tumačenje tj. egzegezu (grč. razlaganje), odnosno analizu kulture, povijesti i poruke autora.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
U prvom misnom čitanju književnik i svećenik Ezra stavlja pred narod svete spise i čita zakon Božji, dok psalam 19. pjesnički proslavlja božanski zakon, riječi i istinu. Poslanicom Korinćanima sv. Pavao odaje razdor među vjernicima te ih izmiruje govorom o pluralizmu: jezičnom, staleškom, biološkom, strukturalnom, profesionalnom. Isus se očitovao narodu dok je čitao Sveto pismo kao blagovjesnik potrebnih, siromašnih, porobljenih, potlačenih i proglašava godinu milosti Gospodnje. Godina milosti Gospodnje genijalno je iznašašće iz Starog zavjeta kojim se opraštaju dugovi, poništavaju imovinske razlike i sprječavaju socijalne nepravde i nemiri. Sveta stolica 2025. godinu je proglasila milosnom u kojoj se dobiva potpuni oprost, opraštaju se tzv. vremenite kazne koje nastaju kao posljedica grijeha.
Izvor: RM BIH
Objavljeno: 26. 01. 2025.
