Na sv. misi

Jutros sam bila na sv. misi.

Nedjelja je.

I tako svake nedjelje.

Rano ujutro odlazim na sv. misu i radujem se.

Nije to za mene samo neka obaveza,

Nije to samo tradicija koju moram obaviti.

Susret je to mene i moga Isusa.

Slušam ga, molim ga,

Pjevam mu,

Radujem mu se.

A On me gleda,

On mi se daje u posvećenom kruhu.

Srce moje veliča ga i slavi

I nosim ga u svijet

Želim svima pokazati da sam Njegova,

Njegova tako da me se On ne posrami.

Nego da se raduje svakom mom postupku,

Svakom mom koraku,

Svakoj mojoj ispruženoj ruci.

Onima koji su žalosni, koji su bolesni,

Onima koji su gladni.

Želim da se moj Gospodin raduje

Svakom mom danu

U kojem živim za svoju obitelj

Kada čuvam svoje najmanje

Koji tek stasaju i upoznavaju svijet,

Da se moj Gospodin raduje,

Kada im govorim o Njemu.

Kada ih učim o Njegovoj velikoj ljubavi,

Koju nam je dao i još uvijek daje,

A ja se radujem kada vidim

Da ono moje malo dijete stavi

Lančić s križićem oko vrata i kaže mi:

To je Isus!

Lijepo je živjeti s Isusom svaki dan.

Lijepo je imati Isusa

kada je u životu teško.

Lijepo je znati

da On tješi, pomaže, uslišava.

Zato se radujem svakom susretu s Njim,

Tamo gdje je On živ, na sv. misi,

U svetohraništu naše crkve.

I želim svima reći: Isus je živ!

Otvorite svoja srca,

I On će vas privinuti na svoje Sveto Srce,

Probodeno i ranjeno za svakog od nas.

I nećete više biti sami.

Jer Isus je uvijek tu.

On čuje i radost i bol naših srdaca,

On čuje bol tijela,

On će pomoći,

On će utješiti,

On će uslišati,

On će te zagrliti,

I sve će biti lakše.

Piše: Gordana Fumić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 16. 02. 2025.