Piše: Desa Jelavić

Put je Tvoj, Kriste, patnički i bolan: Ti, čistoća vječna, sišao si među grijeh bezgrješan posve. Dao si da se na Te nabacuje zloba stvorenja, da Ti haljine prlja odsustvo svetosti, da Ti dušu probadaju bolne oštrice otpada. Dopustio si da se na Tvoju svjetlost navuče gusta tama, nisi je otklanjao svemoći svoga božanstva već je bolno živio u nemoći svoga čovještva. Došavši k nama, sebe si dobrovoljno spustio u grotlo pakla, kušao vatru bola koja je palila Tvoju nebesku, netaknutu čistoću. Nisi uzmicao pred dahom jeze niti pred hladnoćom propasti. Hodao si ljudskim koracima, pomažući, ozdravljajući, propovijedajući i pateći patnjom koju nitko nije prepoznavao dok si je nudio Ocu u samoći, molitvi i noćnim bdjenjima. Bolnim je trnjem bila obavijena Tvoja duša i prije nego li su stavili trnovu krunu na Tvoju svetu glavu. Dopustio si da besmislena jeza postojanja postane tvoja pratiteljica, pateći za sve one koje je već zarobila u svoje okove. Zagrljen samoćom, bez Očeve utjehe i topline, bez podrške svojih na zemlji, vapio su Bogu, a blizine Mu nisi osjećao.
Plakao si Kriste....
Svojim svetim suzama natopio si našu dolinu suza, Ti, napuštena, neprihvaćena, neprepoznata i sveta ljubavi.
Kroz krv je progovarala Tvoja patnja u Maslinsku vrtu, curila je potočićima niz Tvoja izbičevana leđa, ispunjala Ti mile oči kapljući s trnove krune, vriskala pod težinom križa kog si, kao zadnji razbojnik, nosio na Kalvariju, kao vrutak planinski potekla iz Tvog probodenog srca.
Do kraja si se dao. Nazivali su Te lašcem, ludom, lažnim prorokom... Podcjenjivali su Tvoje poslanje, Tvojom se vjerom ismijavali,svrstavali Te među bezumnike, pljuvali su Te i psovali, na križ raspeli...
Ubili su Te, Isuse.

Nebo viče:
To je put, idite njime!
To je put, nasljedujte ga!

A čovjek bi, čak i onaj gorljivi kršćanin, odbacio svu svoju patnju, uvukao se u lagodnosti i lažni mir, zaboravio da boli postoje i živio neuznemiravanim životom. Ali tada ne bi mogao razumjeti Isusa, svoga Boga, Osloboditelja i Spasitelja, ne bi mogao plakati Njegovim suzama, uzdisati Njegovim uzdisajima niti ljubiti Njegovom ljubavlju.
Ostao bi negdje sam i izoliran od Njega pateći ljudskom patnjom koja ne donosi ploda.
Ja Te molim, dobri Oče, u ovom vremenu patnje koju mi daruješ, budi uz mene, ne napuštaj me....Samo pod Tvojim svetim vodstvom i pod Tvojom zaštitom mogu po njoj ubrati zrele plodove. Samo s Tobom jer me moja slabost i moje neznanje ne mogu obraniti od napada neprijatelja života.

Budi tu uz mene, Ti, prema čijim su patnjama moje patnje kao zrno prašine pred veličanstvenim planinama.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 17. 02. 2025.