Predajem Ti, Bože moj,
sve svoje, cijeli život svoj,
da me vodiš putem volje Svoje
jer Ti znaš sve, od mene puno bolje.

Volja je Tvoja u zapovjedi ljubavi samo dvije,
dao si smjernice, savjete, zakone,
putokaze kroz riječi, obećanja,
a tako ponekad je teško,
doći do predanja.

Tako se teško ponekad snaći
u moru sadržaja života, s bezbroj
zapreka, prepreka, izazova, srušenih mostova.
Poput atletičara, u krug često trčim,
da bih do cilja došla, odgovore našla.

Kao u labirint neodgovorenih pitanja ulazim,
i pravi put za izlaz lako ne nalazim.
Razum mi priječi prepustiti se
jednostavnosti vjere,
iako stotinu puta rekao si:
prepusti meni sve putove svoje.

Isuse, misli Ti, jednostavno je izreći,
ali u sebi se borim, želim se i moram truditi,
jer znam, da razum mi i pamet nisi dao zato,
da Tebi prepuštam sve olako.

Granicu do koje mi je ići,
teško vidim, i na kraju dođe sama,
kada potrošim se i umorim, iscrpim,
od prevelikog broja pitanja.

I tako, uvijek ispočetka,
škola predanja proces je borbe,
sabiranja misli, iskustava, znanja,
a treba možda samo puno ljubavi za Tebe i vjere,
da bih došla do predanja.

Kako je istovremeno teško i lako,
divno i razapeto, u ovom svijetu živjeti,
i kada odgovore nemam,
Tebi sve prepustiti, tereta se osloboditi,
po predanju svega Tebi, slobodu
i mir u duši osjećati.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 23. 02. 2025.