Okom vidimo mnoštvo stvari a oko uočimo tek kad je vid oslabljen. Imamo dva oka kao sigurnost ispravnog gledanja i procjenjivanja udaljenosti i kretanja objekta. Progonjena, ranjiva bića žive u grupi, udružuju poglede čime umnažaju kolektivnu sposobnost promatranja i pojedinačnu sigurnost. Ovisno o mjestu promatranja sposobnost zamjećivanja nam se mijenja, odnosno pogled ima perspektivu. Konačno, gledanje je aktivnost drukčija od viđenja, mnogi gledaju istu stvar a u vezi s tim donose drukčije konačne zaključke. Npr. kamen na putu nekomu može biti zapreka, drugomu sredstvo za obranu, trećemu gradivni materijal ili inspiracija za umjetničko djelo
Isus u evanđelju tematizira oko, vid, fokus, pogled, perspektivu, grešnost spoznaje i posljedično postupanje viđenja. Oči su ogledalo duše, pučki se kaže, jer oči govore rječitije od usana, pogled odaje nečije osjećaje. Prije nego što se nešto poduzme očima se to prethodno očituje. Semiotika je teorija o znakovima koji upućuju na drukčije značenje koje nije izravno zamjetljivo. Prvo misno čitanje iz Knjige Sirahove govori kako govor odaje ljudske misli kao voćku njezin plod. U drugom čitanju Prva poslanica Korinćanima uvjerava da će se obistiniti riječ Božja u besmrtnosti. Žalac je otrovni organ zmije, pčele i insekta a preneseno označava ubojitost, pakosnu opasku i zajedljivu riječ. Neznatni sadržaj mnogo štete čini, otrovi i lijekovi se uvijek daju u maloj dozi. Mali grijeh mnogo štete napravi upozorava apostol kršćane grčkog grada Korinta.
„Svijetlite kao svjetlila u svijetu držeći riječ života“, poetski se poručuje poklikom pred čitanje evanđelja što je citat iz poslanice Filipljanima. Svjetlo je važno za organ vida, svjetlo i svijet u našem jeziku slične su riječi, svjetlo ima simboličko i mistično značenje. Svijet tumačimo u svjetlu viđenja stvarnosti sukladno stavovima, uvjerenjima i tumačenjima što nazivamo vlastitim pogledom. Pokazuje se kako ljudska gledišta koja iskazujemo tvrdnjama, stavovima ili uvjerenjima ne moraju nužno biti istinita. Pogled na svijet može biti iskrivljen, izobličen i oštećen iz mnoštva razloga što Isus upitom upozorava: Može li slijepac slijepca voditi? Poziva na opreznost u donošenju prosudbe, samokritičnost i poniznost pri zaključivanju riječima: Izvadi brvno iz oka svoga pa ćeš onda vidjeti trun u tuđem oku.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
U nastavku evanđelja Krist se služi mjerilima psihoanalize: Kao što sito razabire mekinje tako čovjek blaga srca ustima isijava dobrotu. Ponuđen je i naređen kriterij za odabir autoriteta, učitelja i vođe a to je osoba čista pogleda, dobre vizije i ispravne perspektive. Ljudski pogledi uvijek su skučeni, ograničeni i nerijetko pogrešni što dovodi do razilaženja uslijed pretjerane naglašenosti vlastite perspektive. Polazišna pozicija u rješavanju poteškoća, problema ili izazova ne trebaju biti stvari koje drukčije gledamo nego koje isto vidimo, zajednički pogledi unaprjeđuju perspektivu. Npr. suglasni smo da ima Boga i da ga valja slaviti, dobro stvara dobro i donosi rod u starosti, što opjevava psalam 92: Dobro je slaviti Gospodina!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 02. 03. 2025.
