Doba ranog proljeća ispunjeno je promjenama. Novi svijet se rađa pa smo slabi poput djeteta u razvoju. Dio smo prirode i kozmičkih procesa što objašnjava opću razdražljivost. Doživljavamo različita iskušenja u razdoblju koje u Crkvi nazivamo korizmom. Pozvani smo na pokoru, opreznost i izdržljivost tegobnih situacija do vremena konsolidacije. Prisutnost promjene i rađanja novoga života tematizira se u misnim čitanjima druge korizmene nedjelje. U knjizi Postanka Bog sklapa savez i obećaje Abrahamu potomstvo i zemlju između rijeke Nila i Eufrata. Poslanica Filipljanima govori o domovini na nebesima kao novoj zemlji i preobrazbi tjelesnoga čovjeka. Evanđelje opisuje izmjenu Isusove ličnosti pred učenicima dok su se molili na brdu Tabor, gori preobraženja. Iskonska čeznuća za promjenom očituju se u nama u snu, sanjanjem dok spavamo ili maštanjem kad smo budni

Preobraženje, preobrazba ili promjena je sveprisutna pojava mnogih područja. Preobrazbe u atmosferi kad se sreću zima i ljeto u narodu se nazivaju babine huke. Prirodne znanosti opisuju izmjene materije i energije i metaboličke promjene. Društvene discipline govore o reformama, revolucijama, reorganizacijama. Humanistička područja pozivaju na izmjenu svijesti, moralnu i promjenu ponašanja. Umjetnost istražuje preinake izričaja oblika, tvarnosti i tonaliteta osjetilnom preobrazbom. Biblijska poezija psalmom 27. Božjim svjetlom u molitvi traži lice Gospodnje u zemlji živih. Isus se objavio pred apostolima, preobrazio i prikazao u drukčijem svjetlu nakon molitve. Molitva je aktivnost koja preobražava i nije svrha samoj sebi nego preobraženi silazimo u svijet. Petar je poželio ostati na brdu preobraženja i sagraditi spomenik no bio je to tek uvod u Kristovu muku.

Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika

Molitva je važna za duhovni život kao što je san za duševni ili hrana za tjelesni jer se po molitvi distanciramo od prolaznih vrijednosti, pročišćujemo od beznačajnih stvari, odmaramo od briga. Po molitvi prepoznajemo kako naša stvarnost nije ono što nam se čini, posvješćujemo sebi da nismo središte svijeta te na stvari gledamo objektivno kako ih vidi Bog. U molitvi, kao kad se probudimo iz sna, počinjemo gledati na ovaj svijet iz druge perspektive, bivamo istrgnuti iz traumatične sadašnjosti i usmjeravamo misao prema stvarnoj smislenoj budućnosti. Trebamo se moliti ne da bismo kazali Bogu što nam treba, već kao i u svakom razgovoru kroz govornu analizu sami spoznajemo što nam doista treba i što trebamo poduzeti jer to je proces po kojem razumijevamo svoje mjesto u svijetu. Na koncu i konačno, molitva je praktična aktivnost i ne može se naučiti teorijama, savjetima i knjigama nego samo samom molitvom.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 16. 03. 2025.