Slušam danas kako šutljiv si bio,
o tebi malo riječi, slova,
zapisanih velikih, epskih govora.
Riječi nisu bile snaga tvoja.

Slike se u glavi redaju,
o životu tvom s Marijom.
O hrabrosti tvojoj
za vrijeme ono, avangardnoj.

I pitam se da li se to hrabrost zove,
ili ljubav koja ruši barijere, mostove.
Ili toliko velika vjera,
u poslanog anđela Gabrijela?

Jesi li shvatio i povjerovao,
kada ti se u snu Bog obratio?
Što god bilo, shvatio si nekako,
da put je tvoj s Marijom i Isusom
otići od kuće daleko.

Čuvao si ih kao zjenicu oka,
bio njihov štit od zla velikoga.
Poslanje svoje si ispunio,
u tišini si predano radio.

Čini se da je manje takvih danas,
manje muškaraca koji te slijede,
Čini se da ih ima više među onima,
koji broje vlasi sijede.

Poštenje i čast, snaga, moral,
vjernost, ljubav i nježnost,
obitelji je slika, koja treba
predstavljati muškarca katolika.

Da bi takav muškarac bio,
potrebna mu je jedno:
žena kao Marija.
Bez nje ni ti ne bi bio isti,
ljubav sve ispred sebe čisti.

Bog je tako zamislio,
kada je tvoju obitelj
za uzor svim naraštajima,
ostavio, pokazao.

Ne bojim se za obitelji naše,
dok nad njima i ti stojiš,
iz nebeskih dvora,
zagovaraš za nas, u tišini moliš.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 18. 03. 2025.