Istraživanje uzročno-posljedičnih veza prisutno je od najranijih perioda ljudskog života. Također je prisutno uočavanje opreke ugode i nelagode, korisnog i bezvrijednog, dobrog i lošeg. Svaki put kad se nekomu dogodi zlo nameće se pitanje o razlozima a konačnim uzrokom proglašava se Bog. Dogodilo se rušenje kule u Jeruzalemu zbog čega je poginulo osamnaest ljudi, pripovijeda evanđelje. Pilat je ubio neke Galilejce a ljudi su mislili da ih je to Bog kaznio zbog njihovih grijeha. Isus se protivi takvom modelu zaključivanja a fizička smrt povod je razmišljanju o duhovnom izumiranju. Usporedbom o smokvi koja ne donosi ploda upozorava slušatelje kako su možda već mrtvi bez dobrih djela
Dugi život smatra se ostvarenjem, no Bogu nije važno kako dugo se živi nego kakva dobra djela čovjek ostvari za života. Mnogi i danas smatraju uspjehom moć, vlast ili bogatstvo no iz božanske perspektive traži se samoostvarenje. Ako nam je Bog dao život, zdravlje ili talente trebali bismo upotrijebiti životnu energiju u sebedarju. Poželjno je iskoristiti snagu na vrijeme jer kad-tad svaki čovjek zapadne u teškoće, svatko će doživjeti manje ili veće zlo. Zlo se događa jer smo stvorenja, ograničeni i nesavršeni, samo je Bog savršen pa svaki čovjek treba biti svjestan kako je smrtan. Svi imamo patnju, Bog je svom sinu dao križ kako bi ljude naučio da se trebaju nositi s vlastitim problemima.
Isusa su mučili loši ljudi, patio je zbog nesavršenosti čovječanstva, zlo nam se zbiva zbog zločestoće drugih ljudi. Potrebno ponekad je pretrpjeti poniženja koja nam drugi ljudi nanose baš kao što je Krist iz ljubavi prihvatio trpljenje. Vještina života je prepoznati opasnosti te se na vrijeme udaljiti i zaštititi od tužnih nesavršenosti i pogrešnih namjera. Mladi ljudi su ranjivi jer uglavnom ne znaju prepoznati granicu između onoga što treba trpjeti i protiv čega se treba boriti. Konačno, Bog nam prepušta neko malo zlo kako bi nas zaštitio od veće, trajne ili vječne nevolje. Baš kao što dobri otac ne dopušta svom djetetu da se igra vatrom, nožem ili električnim žicama. Mnogo puta otac uskrati djeci neku radost ne zbog toga što ih ne voli nego zato što ih želi uputiti prema većim i trajnijim vrijednostima. Jednako tako i Nebeski otac daje mali nedostatak kako bi nas zaštitio od većega zla, možda paklene propasti.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Prvo misno čitanje opisuje događaj kad se Bog objavio narodu preko Mojsija nakon izbavljenja iz egipatskog sužanjstva. Unutar mentaliteta mnogoboštva, shvaćanja kako se Boga može nazvati raznim imenima, definirati na različite načine, Bog objavljuje svoje ime – Jahve. Pojam Jahve prevodi se u europske jezike: Onaj koji jest, postoji stvarno i pomaže svoj narod, poslan je da vodi ljude. Bog je milosrdan, milostiv i dobrostiv, navodi se u misnom psalmu 103., otpušta grijehe, iscjeljuje slabosti i od propasti izbavlja život. Pavao poslanicom upozorava kršćane u Korintu neka paze da ne padnu duhom jer Bog u svrhu odgoja naroda i pojedinaca prepušta pokoru poradi pomaka. Baš kao što je i narod u pustinji umirao zato što nisu na pravilan način poimali duhovne vrijednosti pa nisu zavrijedili ući u Obećanu zemlju. Božja zemlja ne bi bila božanska ako bi se u njoj nastanili ljudi zatrovani nepravdom, neistinom i zlom tako i nama Bog-Otac daje mala zla kao opomenu da ne izgubimo vječnost. Obratite se, govori Gospodin, približilo se kraljevstvo Božje!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 23. 03. 2025.