Piše: Vanja Ivković

Danas je Veliki petak, najtužniji dan u Katoličkoj crkvi, dan kada se sjećamo Kristove muke i njegove smrtne borbe na križu. To je dan kada duboko promišljamo o njegovoj nevinoj patnji i smrti. Ali, dok obnavljamo sjećanje na tu patnju, moramo se suočiti s jednom tužnom stvarnošću: Kristova smrt nije bila samo događaj prošlih vremena. Svaki dan, do današnjeg dana, nevini ljudi pate, zlostavljaju ih ubijaju – zbog rata, političke moći, mržnje i licemjerja.

Kršćanstvo nije nešto što se može odvojiti od našeg svakodnevnog života. To nije samo stvar vjerovanja, to je stvar djelovanja. Na Veliki petak bitno je postiti, postiti od hrane, no još je važnije postiti od licemjerja. Postiti od toga da u svojim domovima, na poslu, u našim crkvama, državama i u odnosu prema drugima ne budemo licemjerni. Ne dajmo se zavarati misleći da je vjera samo puko ispovijedanje riječi. Prava vjera traži da živimo ono što vjerujemo, da budemo odraz ljubavi, poštenja i istine u svakom trenutku našeg života.

Krist neće biti samo tužan zbog patnje koju je trpio, već će biti tužan i zbog toga što ga mi, kao vjernici, izdajemo. Jer kako možemo tvrditi da želimo mir, pravdu i ljubav, a u svakodnevnom životu diskriminiramo, mrzimo i gledamo druge s prezirom? Ako se ne borimo protiv nepravde, nasilja, diskriminacije - i sami postajemo neosjetljivi na patnje drugih, onda je to licemjerje. Ako na riječima pozivamo na ljubav i poštovanje, a u svojim postupcima činimo suprotno, onda Krist pati zbog nas.

Jer kako možemo reći da ga slijedimo, a živjeti suprotno od onog što je On učio? Kako možemo stajati u njegovom imenu, a ignorirati svakodnevnu nepravdu koja nas okružuje?

Isus je patio, ali njegova patnja nije bila samo njegova. Ona je bila svaka patnja. I upravo zbog toga njegova smrt na križu duboko rezonira sa svakim od nas – jer on nije umro samo za nas, on je umro sa svima nama, u svakom obliku patnje. On je patio kao što pate oni koji su na rubu društva, on je bio žrtva opresije, ali i simbol nade za sve one koji se bore protiv nepravde.

Na ovaj Veliki petak, pozvani smo da ne gledamo samo u Kristovu smrt na križu, nego da prepoznamo da je njegova patnja bila sveobuhvatna, univerzalna i da je ona tu, među nama. I Krist je patio u svakome od nas. On je patio kao dijete koje je zlostavljano kao migrant, kao žena, kao siromašan i kao osoba koja je zbunjena i neprihvaćena zbog nekog svog različitog koncepta– jer on je patio za sve one koji su odbačeni, zlostavljani, odbijeni.. zatomljeni.

1. Isus pati u svakom zlostavljanom djetetu

Isus je patio kao dijete koje je zlostavljano i zanemareno. Sjetimo se njegovih prvih dana života – bježanje od kralja Heroda, beživotna tijela nevine djece koja su ubijena jer su bila „nepotrebna“, jer nisu imali moć da se brane. On je patio kao svako dijete koje živi u siromaštvu, Krist je patio kao svako dijete koje odrastanje vodi kroz strah, nepravdu, odbacivanje i zlostavljanje. Njegov plač pod križem je plač svakog djeteta koje je izrabljivano, zaboravljeno i napušteno.

2. Isus pati u svakom migrantu / izbjeglici

Isus je patio kao migrant, kao osoba koja bježi od rata, od nasilja, od propasti. Kao onaj koji je prisiljen napustiti svoj dom, tražiti novo mjesto, biti nepoželjan, biti stalan gost u tuđim zemljama, suočen sa zatvorenom granicom, zidovima koji ga ne žele primiti. On je patio kao onaj koji nema nikakva prava, koji bježi da bi preživio, kao onaj koji mora proći kroz teške uvjete da bi našao barem malo sigurnosti. On je bio onaj koji je napustio svoj dom, koji je bio prisiljen skloniti se u tuđe ruke, u strah od odbacivanja. On je patio u izbjeglici, onome koji je bez mjesta, bez domovine.

3. Isus pati u svakoj potlačenoj i zlostavljanoj ženi i ženi koja je diskriminirana jer je samo žena

Isus je patio kao žena koja je bila zlostavljana, kao ona koja je bila smatrana manje vrijednom, čiji je glas bio utišan, čije je postojanje bilo podređeno. Njegova smrt na križu bila je bol svakog žrtvovanog tijela, svake žene čije je tijelo bilo oskvrnavljeno, čiji je glas bio nevažan, čija je patnja bila prešućivana. On je patio kao ona koja je silovana, zlostavljana, opterećena normama koje su je smatrale odgovornom za nepravdu koja joj je učinjena. Patnja Krista na križu postaje ekvivalent patnji žena u svim društvima, patnji onih koje su bile potlačene zlostavljane, marginalizirane.

4. Isus pati u svakom siromašnom čovjeku

Isus je patio kao siromašan čovjek, kao onaj koji nije imao što jesti, koji je spavao pod otvorenim nebom, koji je hodao bez ikakvih materijalnih bogatstava, ali s bogatstvom unutarnje snage, s vjerom. On je patio kao onaj koji nije mogao pristupiti resursima, koji je bio potisnut u društvo koje je stavljalo novac i moć iznad svega. Isus je patio kao onaj koji je bio gladan, kao onaj koji je morao podnositi nepravdu jer nije imao dovoljno da se bori Kristova patnja na križu bila je simbol patnje svih siromašnih, svih onih koji preživljavaju s onim što im je dano za danas, ne znajući hoće li moći preživjeti sutra.

5. Isus pati kao onaj u čijoj zemlji je rat

Isus je patio kao onaj čija je zemlja pogođena ratom. Kao onaj čiji dom je postao bojište, čiji su susjedi postali neprijatelji, čija je zemlja uništena i podijeljena, gdje nije bilo mira, gdje je nasilje postalo svakodnevna realnost. Isus je patio kao onaj koji je morao bježati, kao što to čine milijuni ljudi danas, koji bježe od rata, od nasilja, koji su prisiljeni napustiti svoje domove, svoje obitelji, svoje živote. On je bio prognanik, on je patio u toj nesreći, u tom strahu, u tom gubitku. Njegova smrt nije samo bila smrt nevine osobe, ona je bila smrt svakog naroda koji pati pod težinom rata, svakog čovjeka čija je domovina uništena.

Danas, gledajući u Krista, prepoznajemo patnju ljudi u Ukrajini, Siriji, Afganistanu, Palestini, gdje ratovi ne prestaju. On je patio kao oni koji gledaju kako im domovi nestaju, kako im najmiliji nestaju, kako ih gazi mašina koja ne razmišlja o njihovom životu, o njihovoj djeci, o njihovoj budućnosti. On je patio kao svaki čovjek koji je prisiljen preživjeti u okrutnim uvjetima rata.

6. Isus pati u svakom onom koji je žrtva licemjerja

Krist je patio u svima onima koji su sami žrtve licemjerja. Njegova smrt nas poziva na to da prepoznamo svoju odgovornost – odgovornost da ne dopuštamo da licemjerje preuzme naše živote. On nije pozivao na vladavinu straha, moći ili politike. On je pozivao na ljubav prema bližnjem, na praštanje i na pomirenje. Ako stvarno želimo biti njegovi učenici, moramo se suočiti s vlastitim licemjerjem. Moramo se pitati: Živimo li u skladu s njegovim učenjem? Pozivamo li se na mir, a dopuštamo ratove? Poslušamo li njegove riječi o ljubavi, a ponašamo se s prezirom prema onima koji su "drugi"? Da li živimo vjeru koja gradi mostove ili vjeru koja zida zidove?

Sve religije na svijetu pozivaju na mir. – Ali pogledajte svijet: ratovi su posvuda, ljudi ubijaju jedni druge, nasilje postaje svakodnevica. Svijet koji se naziva vjernim svijetom i dalje je prepun sukoba, političkih manipulacija, i netolerancije. Krist na križu pati zbog tih kontradikcija. On nije samo umro zbog našeg grijeha, on je umro zbog našeg licemjerja. On je patio jer se svijet a posebno religiozni svijet, nije uspio uskladiti sa onim što je On donio – s ljubavi, pomirenjem i pravdom. Isus je patio kao onaj koji nije samo trpio fizičko nasilje, nego je bio svjestan da će vjernici, koji su ga poznavali, iznevjeriti njegov poziv na ljubav i mir. I to je bol koja je najdublja – ne samo fizička smrt, nego spoznaja da će oni koji govore u njegovo ime biti ti koji će nastaviti ratovati, koji će podsticati nasilje, netrpeljivost i razdjelu.

Njegova smrt nije bila samo smrt pojedinca, ona je bila smrt cijelog društva koje je podredilo ljude interesima moći, koje je postavilo političke agende iznad života. On je patio kao onaj čiji su interesi, slobode i životi bili žrtvovani na oltaru političkih igara, kao onaj čiji su temelji političkog sustava zasnovani na kontroli, nasilju i pohlepi.

7. Isus pati i u svakom nevinom osuđenom svećeniku

Krist pati i danas i to u svakom svećeniku, u svakom vjeroučitelju, vjeroučiteljici koji su nepravedno optuženi, koji su bezdušno napadnuti, klevetani, kako bi se oblatila Crkva. Jer kada nevini ljudi trpe i kada su optuženi bez osnove, Krist pati s njima. Njegova smrt na križu postaje stvarnost svakog svećenika ili vjeroučiteljice koji su pogođeni nepravdom i lažima. I dok društvo okrenuto sumnjama i optužbama pokazuje na druge, zaboravljajući onaj osnovni poziv na ljubav i poštovanje dostojanstva svakog čovjeka, Krist u svakom tom trenutku pati.

------------------------------------------------------------------------------------------------

Na ovaj Veliki petak, Krist na križu nas poziva na buđenje. Njegova smrt nije samo oprost za naše grijehe, ona je poziv da se suočimo s vlastitim licemjerjem. Isus nije patio samo zbog toga što je bio napušteni i izdan, on je patio jer je vidio da će ljudi, oni koji nose njegovu riječ, postati ti koji će širiti ratove, nepravdu i neslogu. On je patio zbog nas koji se nazivamo vjernicima, ali u našim srcima i postupcima ne živimo ono što propovijedamo. On je patio, jer je znao da ćemo biti slabi, da ćemo biti skloni zaboravu, da ćemo šutjeti pred nepravdom.

Ako želimo stvarno živjeti Kristovu poruku, moramo se osloboditi licemjerja. Moramo biti vjernici u pravom smislu riječi – ne samo riječima, nego i djelima. Krist nas poziva da budemo ti koji donose mir, da budemo ti koji prate ljubav, pomirenje i pravdu. Neka njegova smrt na križu bude poziv na autentičan život vjere, život koji ne dopušta licemjerje, već živi istinu ljubavi koju je on donio.

Probudi se, kršćanine. Pozvan si biti nositelj Kristove poruke svakog dana, u svakom činu. Neka ovaj Veliki petak bude prilika da preispitamo kako živimo svoju vjeru, da se suočimo sa svojim licemjerjem i učinimo pravi korak prema stvarnoj promjeni. Krist nas poziva na ljubav koja ne diskriminira, na vjeru koja se ne ograničava samo na lijepe riječi, već na djela koja odražavaju njegov poziv na mir i pravednost.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 18. 04. 2025.